|
7.12.2020 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 423/25 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. kolovoza 2020. uputio Finanzgericht Köln (Njemačka) – Phantasialand/Finanzamt Brühl
(Predmet C-406/20)
(2020/C 423/37)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Finanzgericht Köln
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Phantasialand
Tuženik: Finanzamt Brühl
Prethodna pitanja
|
1. |
Može li se navođenje sajmova i zabavnih parkova u Prilogu III. kategoriji 7. u vezi s člankom 98. stavkom 2. Direktive 2006/112/EZ (1)-u u smislu diferenciranja uzeti kao temelj za oporezivanje lunaparka po redovnoj poreznoj stopi iako pojam „zabavni park” obuhvaća kako poduzeća koja obavljaju zabavljačku djelatnost na stalnoj lokaciji tako i ona putujuća? |
|
2. |
Može li se sudska praksa Suda Europske unije, prema kojoj kontekst različitih usluga može dovesti do toga da one nisu slične, primijeniti na obavljanje usluga putujućih zabavljačkih izlagača i poduzeća koja obavljaju zabavljačku djelatnost na stalnoj lokaciji u obliku lunaparkova? |
|
3. |
U slučaju niječnog odgovora na drugo pitanje: je li „stajalište prosječnog potrošača”, koje je prema sudskoj praksi Suda Europske unije bitan element načela neutralnosti poreza na dodanu vrijednost, „misaona perspektiva” koja se ne može utvrditi izvođenjem dokaza vještačenjem? |
(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.).