EU tax law WEB Commission v Portugal - C-503/14

19.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 16/20

—

utvrditi da je Portugalska Republika povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 21., 45. i 49. UFEU-a i članaka 28. i 31. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, time što je donijela i održala na snazi zakonodavstvo na temelju članaka 10. i 38. Código do imposto sobre o rendimento das pessoas singulares [portugalski zakonik o porezu na dohodak, dalje u tekstu:CIRS] u skladu s kojim porezni obveznik koji 1) zamjenjuje udjele i prenosi svoje prebivalište u inozemstvo ili 2) prenosi prava i obveze koji se odnose na djelatnost koju obavlja samostalno u zamjenu za udjele u nerezidentnom poduzeću, u prvom slučaju treba uključiti, u vezi s transakcijama o kojima je riječ, sve dohotke koji nisu uključeni u poreznu osnovicu u posljednjoj poreznoj godini u kojoj je porezni obveznik još uvijek smatran rezidentnim poreznim obveznikom dok u drugom slučaju taj porezni obveznik neće imati pravo ni na kakvu poreznu odgodu kao posljedicu predmetne transakcije;

—

naložiti Portugalskoj Republici snošenje troškova.

1.

S jedne strane, u skladu s člankom 10. stavkom 9. točkom (a) CIRS-a, ako dioničar/ortak više nije portugalski rezident, dobit koja proizlazi iz zamjene udjela bit će uključena u oporezivi dohodak u kalendarskoj godini u kojoj je došlo do promjene prebivališta. U smislu navedene odredbe, vrijednost dobiti odgovara razlici između stvarne vrijednosti primljenih udjela i vrijednosti kupnje prijašnjih. Naprotiv, ako dioničar/ortak ostane portugalski rezident, vrijednost primljenih udjela odgovara vrijednosti prenesenih udjela, ne dovodeći u pitanje oporezivanje novčanih iznosa koji su bili dodijeljeni prenesenim udjelima. Drugim riječima, u pretpostavci da se zadrži prebivalište u Portugalu, zamjena udjela podrazumijevat će jedino neposredno oporezivanje dobiti samo ako i u mjeri u kojoj se izvrši dodatno plaćanje u gotovini. Ako ne dođe do ovakve vrste plaćanja, do oporezivanja dobiti doći će samo ako i kada dođe do konačne prodaje tih primljenih udjela. U skladu s člankom 10. stavkom 10. CIRS-a isti režim oporezivanja primjenjuje se i na dodjelu udjela, kvota ili dionica, u slučajevima spajanja ili podjele na koje se primjenjuje članak 74. Código do imposto sobre o rendimento das pessoas coletivas (Zakonik o porezu da dobit).

2.

S druge strane, na temelju članka 38. stavka 1. podstavka (a) CIRS-a, prijenos poduzeću prava i obveze vezane za izvršavanje gospodarske ili profesionalne djelatnosti fizičke osobe u zamjenu za udjele ne oporezuje se u trenutku prijenosa ako, među ostalim uvjetima, pravna osoba na koju se prenose prava i obveze ima sjedište ili mjesto stvarne uprave u Portugalu. U tom slučaju oporezivanje će nastupiti samo kada i ako ta prava i obveze otuđi pravna osoba koja ih je primila. Međutim, takav porezni tretman se ne primjenjuje ako pravna osoba čija se prava i obveze prenose ima sjedište ili mjesto upravljanja izvan Portugala. U tom slučaju je oporezivanje dobiti neposredno.

1.

Kada je riječ o prvom tužbenom razlogu, Komisija smatra da takvo oporezivanje kažnjava osobe koje odluče otići s portugalskog teritorija s obzirom da određuje drugačiji tretman za te osobe u odnosu na osobe koje ostaju u zemlji. Prema Komisijinom mišljenju odgoda oporezivanja u pretpostavci dobiti ostvarene putem zamjene udjela ne smije biti rezervirana samo za slučajeve kada porezni obveznik prenese svoje prebivalište u drugu državu članicu ili državu EGP-a. Slijedom toga, razlika koja je u tom smislu na snazi na temelju članka 10. CIRS-a nije u skladu s člancima 21., 45. i 49. UFEU-a i člancima 28. i 31. Sporazuma o EGP-u. Osim toga, zaštita poreznih kredita koji proizlaze iz dohodaka koji se duguju mora se osigurati u skladu s načelom proporcionalnosti koje je ustanovljeno praksom Suda. U ovom predmetu Komisija smatra da portugalsko zakonodavstvo nadilazi ono što je potrebno za postizanje ciljeva djelotvornosti režima oporezivanja i da navedeno zakonodavstvo mora primijeniti isto pravilo neovisno o tome zadržava li fizička osoba svoje prebivalište na portugalskom teritoriju ili ne.

2.

Kada je riječ o drugom tužbenom razlogu, Komisija smatra da prednost koja postoji na temelju članka 38. CIRS-a ne smije, s obzirom na članak 49. UFEU-a i članak 31. Sporazuma o EGP-u, biti rezervirana samo za slučajeve u kojima društvo na koje su prenesena prava ima svoje sjedište ili mjesto stvarne uprave u Portugalu. Prema Komisijinom mišljenju Portugal treba primijeniti isto pravilo neovisno o tome ima li pravna osoba na koju su prenesena prava i obveze svoje sjedište ili mjesto stvarne uprave na portugalskom teritoriju ili izvan njega. Na temelju istih argumenata koji su navedeni u odnosu na prvi tužbeni razlog Komisija smatra da članak 38. CIRS-a nadilazi ono što je potrebno za postizanje cilja osiguranja učinkovitosti režima oporezivanja. Prema Komisijinom mišljenju porezni obveznici koji ostvaruju pravo na slobodu poslovnog nastana putem prijenosa prava i obveza u inozemstvu u zamjenu za udjele u nerezidentnom poduzeću ne mogu biti oporezovani porezom koji prethodi onome koji je nametnut osobi koja obavlja takve transakcije s poduzećem čije je sjedište u Portugalu.