17.8.2015 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 270/17 |
Tužba podnesena 8. lipnja 2015. – Europska komisija protiv Velikog Vojvodstva Luksemburg
(Predmet C-274/15)
(2015/C 270/22)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: F. Dintilhac, C. Soulay, agenti)
Tuženik: Veliko Vojvodstvo Luksemburg
Tužbeni zahtjev
— |
utvrditi da je Veliko Vojvodstvo Luksemburg povrijedilo svoje obveze na temelju Direktive o PDV-u (1), osobito članka 2. stavka 1. točke (c) i članka 132. stavka 1. točke (f), članka 1. stavka 2. podstavka 2., članka 168. točke (a), članka 178. točke (a), članka 14. stavka 2. točke (c) i članka 28. te direktive time što je predvidjela sustav PDV-a u pogledu nezavisnih grupa osoba, kako je utvrđen člankom 44. stavkom 1. točkom (y) Zakona o PDV-u od 12. veljače 1979., člancima 1. do 4. Uredbe Velikog Vojvodstva od 21. siječnja 2004. o izuzeću od PDV-a usluga koje nezavisne grupe osoba isporučuju svojim članovima, Upravnom okružnicom br. 707 od 29. siječnja 2004., u dijelu u kojem se njome pojašnjavaju članci 1. do 4. Uredbe Velikog Vojvodstva, i dopisom od 18. prosinca 2008. koji je sastavila radna skupina pri Comité d'Observation des Marchés (Cobma) uz suglasnost Administration de l'Enregistrement et des Domaines; |
— |
naložiti Velikom Vojvodstvu Luxembourg snošenje troškova. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U skladu s člankom 132. stavkom 1. točkom (f) Direktive o PDV-u države članice dužne su od PDV-a izuzeti „isporuku usluga od strane nezavisnih grupa osoba koje obavljaju aktivnost koja je izuzeta od PDV-a ili u pogledu koje one nisu porezni obveznici, u svrhu pružanja svojim članovima usluga koje su izravno potrebne za obavljanje te aktivnosti, kada takve grupe od svojih članova potražuju samo točnu nadoknadu njihovog udjela u zajedničkim troškovima, pod uvjetom da takvo izuzeće ne uzrokuje narušavanje tržišnog natjecanja”.
Međutim, prema stajalištu Komisije, mjerodavni propisi u Luksemburgu ne ograničavaju izuzeće od PDV-a samo na one usluge koje isporučuje nezavisna grupa osoba koje su izravno potrebne za obavljanje aktivnosti njezinih članova, a koje ne podliježu PDV-u ili su od njega izuzete.
Osim toga, prema mišljenju Komisije na temelju luksemburškog prava članovi nezavisne grupe osoba koji obavljaju djelatnosti koje su u odnosu na dio njima ostvarenog prometa oporezive mogu od PDV-a, koji su oni sami dužni platiti, odbiti PDV-a obračunat nezavisnoj grupi osoba na temelju kupnje robe i usluga od trećih, iako se u skladu s člankom 168. Direktive o PDV-u pravo na odbitak ulaznog PDV-a priznaje samo poreznom obvezniku koji stječe robu i sluge koje podliježu PDV-u, a koji ih koristi za izravne potrebe svojih oporezovanih transakcija.
Konačno, Komisija tvrdi da se članak 14. stavak 2. točka (c) i članak 28. Direktive o PDV-u protive nacionalnom pravu koje propisuje da je u slučaju kada član nezavisne grupe osoba u svoje ime, ali za račun grupe, stječe robu i usluge od treće osobe, transakcija tog člana, koji tereti grupu tako dogovorenim troškovima, isključena iz područja primjene PDV-a.
(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (JO L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)