Available languages

Taxonomy tags

Info

References in this case

Share

Highlight in text

Go

Privremena verzija

PRESUDA SUDA (deveto vijeće)

22. ožujka 2017. (*)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednička carinska tarifa – Tarifni brojevi – Razvrstavanje robe – Videokamere – Kombinirana nomenklatura – Podbrojevi 8525 80 30, 8525 80 91 et 8525 80 99 kombinirane nomenklature – Napomene s objašnjenjima – Tumačenje – Provedbene uredbe (EU) br. 1249/2011 i (EU) br. 876/2014 – Tumačenje – Valjanost”

U spojenim predmetima C-435/15 i C-666/15,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koje su podnijeli Finanzgericht Hamburg (Financijski sud u Hamburgu, Njemačka) (C-435/15) i rechtbank Noord-Holland (Sud provincije Sjeverna Holandija, Nizozemska) (C-666/15), odlukama od 19. lipnja 2015. i 8. prosinca 2015., koje je Sud zaprimio 10. kolovoza 2015. i 14. prosinca 2015., u postupcima

GROFA GmbH

protiv

Hauptzollamt Hannover (C-435/15),

i

X,

GoPro Coöperatief UA

protiv      

Inspecteur van de Belastingdienst/Douane kantoor Rotterdam Rijnmond (C-666/15),

SUD (deveto vijeće),

u sastavu: E. Juhász, predsjednik vijeća, K. Jürimäe i C. Lycourgos (izvjestitelj), suci,

nezavisni odvjetnik: M. Campos Sánchez-Bordona,

tajnik: A. Calot Escobar,

uzimajući u obzir pisani postupak,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

–        za GROFU GmbH, G. Eder, Rechtsanwalt,

–        za X i GoPro Coöperatief UA, H. de Bie, advocaat,

–        za Hauptzollamt Hannover, T. Röper, u svojstvu agenta,

–        za nizozemsku vladu, M. K. Bulterman i M. A. M. de Ree, u svojstvu agenata,

–        za Europsku komisiju, B.-R. Killmann, A. Caeiros i P. Vanden Heede, u svojstvu agenata,

odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,

donosi sljedeću

Presudu

1        Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se, s jedne strane, na tumačenje i prema potrebi, valjanost Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1249/2011 od 29. studenoga 2011. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu (SL 2011, L 319, str. 39.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2. svezak 18., str. 178.) i Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 876/2014 оd 8. kolovoza 2014. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu (SL 2014, L 240, str. 12.) te, s druge strane, tumačenje tarifnih podbrojeva 8525 80 30, 8525 80 91 i 8525 80 99 kombinirane nomenklature (u daljnjem tekstu: KN) iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 1987, L 256, str. 1.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.) u verziji koja proizlazi iz redom, Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1006/2011 od 27. rujna 2011. (SL 2011, L 282, str. 1., i ispravak SL 2011, L 290, str. 6.), Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 927/2012 od 9. listopada 2012. (SL 2012, L 304, str. 1.), i Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1001/2013 od 4. listopada 2013. (JO 2013, L 290, str. 1.).

2        Ti su zahtjevi podneseni u okviru sporova između, s jedne strane, GROFE GmbH i Hauptzollamt Hannover (Glavni carinski ured u Hannoveru, Njemačka, u daljnjem tekstu: Hauptzollamt) (C-435/15) te, s druge strane, X i GoPro Coöperatief UA protiv Inspecteur van de Belastingdienst/Douane kantoor Rotterdam Rijnmond (inspektor porezne službe/carinski ured Rotterdam Rijnmond, Nizozemska) (C-666/15) povodom tarifnog razvrstavanja akcijskih kamera za snimanje videosekvenci tijekom sportskih aktivnosti.

 Pravni okvir

3        Iz spisa koji je podnesen Sudu proizlazi da su verzije KN-a primjenjive na činjenice u glavnom postupku koje se odnose na godine 2012., 2013. i 2014. te koje proizlaze, redom, iz Provedbenih uredaba br. 1006/2011, 927/2012 i 1001/2013. Međutim, odredbe KN-a koje se primjenjuju na predmete u glavnom postupku istovjetne su u objema verzijama KN-a.

4        Drugi dio KN-a pod nazivom „Popis carinskih stopa” sadržava odsjek XVI. pod naslovom „Strojevi i mehanički uređaji, električna oprema; njihovi dijelovi; aparati za snimanje i reprodukciju zvuka; aparati za snimanje i reprodukciju televizijske slike i zvuka, njihovi dijelovi i pribor”.

5        Napomena 3., koja se nalazi pod naslovom navedenog odsjeka, glasi kako slijedi:

„Ako iz konteksta ne proizlazi drukčije, složene (kombinirane) strojeve koji se sastoje od dvaju ili više strojeva spojenih zajedno u cjelinu i druge strojeve konstruirane za obavljanje dvaju ili više funkcija koje se nadopunjuju ili izmjenjuju, razvrstava se kao da se sastoje samo od one komponente ili kao da predstavljaju samo onaj stroj koji obavlja glavnu funkciju.”

6        Poglavlje 85. KN-a obuhvaća sljedeće brojeve i podbrojeve:

„8525

Odašiljači za radiodifuziju ili televiziju, neovisno imaju li ugrađen prijamnik ili aparat za snimanje ili reprodukciju zvuka; televizijske kamere, digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorderi)

[...]

[...]

8525 80

Televizijske kamere, digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorderi):

[...]

[...]

8525 80 30

‐ ‐ Digitalni fotoaparati


‐ ‐ videokamere (kamkorderi):

8525 80 91

‐ ‐ ‐ sposobne pohraniti samo zvuk i slike snimljene televizijskom kamerom

8525 80 99

‐ ‐ ‐ ostalo”


7        U skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (a) prvom podtočkom i člankom 10. Uredbe br. 2658/87, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 254/2000 od 31. siječnja 2000. (SL 2000, L 28, str. 16.), Europska komisija, uz pomoć Odbora za Carinski zakonik, donosi mjere koje se odnose na primjenu KN-a, koja čini Prilog I. Uredbi br. 2658/87, glede razvrstavanja robe. Na temelju prve od tih odredaba donesene su Provedbene uredbe br. 1249/2011 i 876/2014.

8        Prilog Provedbenoj uredbi br. 1249/2011, donesenoj na temelju članka 9. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 2658/87 kako je izmijenjena Uredbom br. 254/2000, u KN razvrstava robu iz prvog stupca tablice iz tog priloga sukladno oznaci navedenoj u odnosu na tu robu u drugom stupcu te tablice. Glede podbroja 8525 80 99 KN-a navedena tablica predviđa:

„Prijenosni uređaj na baterije za snimanje i pohranjivanje videosnimaka, s dimenzijama od otprilike 10 × 5,5 × 2 cm (takozvani „videosnimač džepne veličine”) koji obuhvaća:

‐ leću kamere i digitalni zoom,

‐ mikrofon,

‐ zvučnik,

‐ LCD zaslon s dijagonalom zaslona od otprilike 5 cm (2 inča),

‐ mikroprocesor

‐ memoriju od 2 GB,

‐ USB i AV sučelje.

Uređaj može snimati i pohranjivati videodatotek(e) ((samo)) u obliku slijeda slika u formatu MPEG4-AVI. Video se snima u rezoluciji od 640 × 480 piksela pri 30 slika u sekundi, u trajanju od najviše dva sata.

Videosekvence snimljene uređajem mogu se prenijeti na uređaj za automatsku obradu podataka (AOP) putem USB sučelja, bez mijenjanja formata videodatoteka, ili na digitalni videosnimač, monitor ili televizor putem AV sučelja.

Videodatoteke mogu se prenijeti na ovaj uređaj iz uređaja za automatsku obradu podataka putem USB sučelja.

8525 80 99

Razvrstavanje se utvrđuje u skladu s Općim pravilima 1. i 6. za tumačenje [KN] i tekstom oznaka KN 8525, 8525 80 i 8525 80 99.

Budući da se uređajem mogu snimati samo videosnimke, isključuje se razvrstavanje pod oznakom KN 8525 80 30 kao digitalni fotoaparat. S obzirom na njegova obilježja, uređaj je videokamera.

Budući da uređaj može snimati videodatoteke iz drugih izvora, različitih od onih ugrađenih u televizijske kamere, isključuje se razvrstavanje pod oznakom KN 8525 80 91 kao videokamere koja jedino snima zvuk i sliku posredstvom televizijske kamere.

Stoga se razvrstava pod oznaku KN 8525 80 99 kao druge videokamere.”

9        Prilog Provedbenoj uredbi br. 876/2014, donesenoj na temelju članka 9. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 2658/87 kako je izmijenjena Uredbom br. 254/2000, u KN razvrstava robu iz prvog stupca tablice iz tog priloga sukladno oznaci navedenoj u odnosu na tu robu u drugom stupcu te tablice. Glede podbroja 8525 80 99 KN-a navedena tablica predviđa:

Prijenosni aparat s baterijskim napajanjem za snimanje i spremanje fotografija i videa (tzv. „akcijska kamera”) s dimenzijama približno 6 × 4 × 2 cm i težinom približno 74 g, koja se sastoji od sljedećeg:

ultraširokokutne leće za kameru,

uređaja s tekućim kristalima (LCD), tj. indikatora statusa,

mikro USB i mikro HDMI sučelja,

utora za mikro SD karticu,

ugrađenog WiFi-ja,

ulaza za dodatnu opremu.


Aparat nema funkciju zumiranja, tražilo ili zaslon za prikaz spremljenih slika. Uređaj nije predviđen da se drži u ruci nego, na primjer, za postavljanje na kacigu. Namijenjen je snimanju slika okoliša, u pokretu, tijekom vanjskih aktivnosti kao što su vožnja biciklom, daskanje i skijanje. Kakvoća videa može se prilagoditi u rasponu od 848 × 480 do 1.920 × 1.080 piksela.

Fotografije se mogu snimati samo s kakvoćom od 5,0 megapiksela. Kakvoća fotografija (kao što su oštrina, boja, kompozicija) ne može se prilagoditi na uređaju.

Aparatom je moguće snimati i spremati videodatoteke u MPEG4 obliku. Najviša rezolucija za snimanje videa je 1.920 × 1.080 piksela pri 30 slika u sekundi u neprekidnom razdoblju od najviše tri sata s potpuno napunjenom baterijom. Snimanje može zaustaviti samo korisnik. Snimljene slike spremaju se u odvojene datoteke približnog trajanja od po 15 minuta.

Nakon prikazivanja datoteke se iz stroja za automatsku obradu podataka mogu prenijeti na aparat s pomoću USB sučelja.

8525 80 99

Razvrstavanje se utvrđuje u skladu s općim pravilima 1. i 6. za tumačenje kombinirane nomenklature, napomenom 3. uz odsjek XVI. i nazivima oznaka KN 8525, 8525 80 i 8525 80 99.

S obzirom na objektivna svojstva aparata, kao što je njegova mala veličina i težina, činjenica da je namijenjen za postavljanje npr. na kacigu, njegov kapacitet za snimanje videa tijekom neprekinutog razdoblja od najviše tri sata, glavna je funkcija kamere snimanje videa.

Iako je aparat dizajniran kao digitalni fotoaparat, njime se mogu snimati videosnimke kakvoće od najmanje 800 × 600 piksela pri 30 slika u sekundi u neprekidnom razdoblju od najviše tri sata. Snimanje se ne isključuje automatski nakon 30 minuta (vidjeti također objašnjenja kombinirane nomenklature za podbrojeve 8525 80 30, 8525 80 91 i 8525 80 99). Činjenica da se snimljene slike spremaju u odvojene datoteke približnog trajanja od po 15 minuta ne utječe na sposobnost neprekidnog snimanja kamere. Razvrstavanje u tarifni podbroj 8525 80 30 kao digitalni fotoaparat stoga je isključeno.

Budući da se aparatom mogu snimati videodatoteke iz drugih izvora osim iz integrirane leće za kameru, isključeno je razvrstavanje u tarifni podbroj 8525 80 91 kao videokamere (kamkorderi) s mogućnošću spremanja samo zvuka i slike snimljene televizijskom kamerom.

Aparat se stoga razvrstava u oznaku KN 8525 80 99 kao ostale videokamere (kamkorderi).”

10      Napomene s objašnjenjima KN-a (SL 2011, C 137, str. 1.) odnose se na KN u verziji koja proizlazi iz Uredbe Komisije (EU) br. 861/2010, od 5. listopada 2010. (SL 2010, L 284, str. 1.). Sadržaj broja 8525, kao i podbrojeva 8525 80 30, 8525 80 91 i 8525 80 99 KN-a je međutim istovjetan u Uredbama br. 861/2010, 1006/2011, 927/2012 i 1001/2013. Napomene s objašnjenjima KN-a koje se odnose na te brojeve i podbrojeve glase kako slijedi:

„8525

Odašiljači za radiodifuziju ili televiziju, neovisno imaju li ugrađen prijamnik ili aparat za snimanje ili reprodukciju zvuka; televizijske kamere, digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorderi)

[...]

[...]

[...]

8525 80 30

Digitalne kamere

Digitalni fotoaparati iz ovog tarifnog podbroja uvijek omogućuju slikanje nepomične slike, bilo na mediju za unutarnju pohranu ili na zamjenjivom mediju.

Većina fotoaparata koji se razvrstavaju u ovaj tarifni podbroj dizajnom sliče tradicionalnim fotoaparatima i nemaju sklopivi objektiv.

Navedeni fotoaparati također mogu imati mogućnost bilježenja videozapisa snimanjem videosekvenci.

Fotoaparati se razvrstavaju u ovaj tarifni podbroj osim ako ne omogućuju, uz korištenje maksimalnog kapaciteta pohrane, snimanje najmanje 30 minuta pojedinačne videosekvence kvalitete od 800 × 600 piksela (ili više) pri brzini od 23 sličice po sekundi (ili većoj).

U usporedbi s videokamerama iz tarifnih podbrojeva 8525 80 91 i 8525 80 99, mnogi digitalni fotoaparati (kad funkcioniraju kao videokamere) ne nude mogućnost optičkog zuma tijekom snimanja videozapisa. Bez obzira na kapacitet, neki fotoaparati prekinu snimanje videozapisa nakon određenog vremenskog razdoblja.

8525 80 91

i

8525 80 99

Videokamere (kamkorderi)


Videokamere iz ovih tarifnih podbrojeva uvijek omogućuju snimanje videosekvenci, bilo na mediju za unutarnju pohranu ili na zamjenjivom mediju.

Digitalne videokamere iz ovih tarifnih podbrojeva se u pravilu dizajnom razlikuju od digitalnih fotoaparata iz tarifnog podbroja 8525 80 30. Često imaju sklopivi objektiv i obično se isporučuju s daljinskim upravljačem. Uvijek nude mogućnost optičkog zuma tijekom snimanja videozapisa.

Navedene videokamere mogu nuditi mogućnost slikanja nepomične slike.

Iz ovog tarifnog podbroja se isključuju oni digitalni fotoaparati koji ne omogućuju, uz korištenje maksimalnog kapaciteta pohrane, snimanje najmanje 30 minuta pojedinačne video sekvence kvalitete od 800 × 600 piksela (ili više) pri brzini od 23 sličice po sekundi (ili većoj).

8525 80 99

Ostalo

U ovaj tarifni podbroj se razvrstavaju videokamere za snimanje ne samo zvuka i slika već i signala iz vanjskih izvora, npr. DVD-čitača, uređaja za automatsku obradu podataka ili TV prijemnika. Pohranjene slike mogu se prikazati posredstvom vanjskog televizijskog prijamnika.

U ovaj se podbroj razvrstava i ‚kamkordere’ u kojih je videoulaz zatvoren pokrovom ili na neki drugi način, odnosno u kojih se videosučelje može naknadno, uz pomoć programske podrške, pokrenuti kao videoulaz. Uređaji su, usprkos tome, u mogu pohraniti televizijske ili druge vanjske ulazne videosignale.

„Kamkordere”, s kojima je moguće pohraniti samo slike snimljene videokamerom te iste prikazati posredstvom vanjskog televizijskog prijamnika, međutim, razvrstava se u podbroj 8525 80 91.”

 Glavni postupci i prethodna pitanja

 Predmet C-435/15

11      GROFA je društvo koje uvozi kamere proizvođača GoPro Coöperatief koje su elektronički aparati na baterije, posebno prilagođeni snimanju sportskih i slobodnih aktivnosti. Glavni postupak odnosi se na tri modela kamera iz linije GoPro Hero 3 Black Edition (u daljnjem tekstu: sporne kamere u predmetu C-435/15).

12      Prema sudu koji je uputio zahtjev, sporne kamere u predmetu C-435/15 imaju LCD zaslon, ali nemaju tražilo. Navedene kamere imaju nekoliko fotografskih funkcija i imaju leću za fiksnu fokalnu daljinu. Zvučni i vizualni podaci snimljeni lećom i integriranim mikrofonom pohranjuju se u formatu datoteke MP4 H.264 na vanjsku memorijsku karticu. Te kamere nemaju digitalni zoom ni zvučnik ni integriranu unutrašnju memoriju. Softver spornih kamera u predmetu C-435/15 kodira snimljene podatke na način da je moguće razlikovati datoteke kreirane tim kamerama i one koje proizlaze iz vanjskih izvora.

13      Navedene kamere mogu snimiti do 120 minuta videosnimki pri 30 slika u sekundi u rezoluciji od najmanje 1 920 x 1 080 piksela u loop načinu snimanja videa. Videosekvence od više od 26 minuta i 3 sekunde spremaju se u više datoteka MP4 H.264, svaka u trajanju od najviše 26 minuta i 3 sekunde. Međutim, osoba koja gleda snimku ne primjećuje prijelaz iz jedne datoteke u drugu.

14      Sporne kamere u predmetu C-435/15 imaju utore za memorijske kartice, ulaz za mikro HDMI, ulaz za mini USB kompatibilan s kompozitnim kabelima A/C i mikro stereo adapter od 3,5 mm kao i ugrađeni WiFi i HERO ulaz.

15      Putem jednosmjernog HDMI ulaza i jednosmjerne veze s A/Ckompozitnim kabelom, slikovne i videodatoteke spremljene na memorijsku karticu mogu se prikazati na televizoru ili ekranu računala.

16      Dvosmjerni WiFi omogućava upravljanje spornim kamerama u predmetu C-435/15 radiovezom, tabletom ili pametnim telefonom na kojima se prikazuju podaci spremljeni na memorijsku karticu. WiFi sučelje ne dopušta snimanje videodatoteka. Mogu se prikazati samo slikovne i videodatoteke pohranjene na memorijskoj kartici i snimljene tim kamerama. One ne podržavaju datoteke iz ostalih izvora i na monitoru ili ekranu pokazuju poruku „File not supported”

17      Putem mini USB ulaza, sporne kamere u predmetu C-435/15 mogu se spojiti na računalo koje prepoznaje memorijsku karticu tih kamera kao vanjski tvrdi disk. Zahvaljujući softveru računala koji podržava format MP4, slikovne i videodatoteke koje se nalaze na memorijskoj kartici mogu se reproducirati na ekranu spojenom s računalom. Slikovne ili videodatoteke koje se nalaze na memorijskoj kartici spornih kamera u predmetu C-435/15 mogu se pohraniti na računalo i obratno, podaci koji se nalaze na računalu, mogu se prenijeti na memorijsku karticu tih kamera. Taj postupak pohranjivanja kontroliran je softverom koji upravlja datotekama računala. U tom slučaju navedene kamere se ne mogu koristiti. Ne postoje druge mogućnosti pohranjivanja slika i videozapisa na njihovu memorijsku karticu.

18      GROFA je 5. prosinca 2012. od Hauptzollamta zatražila obvezujuće tarifne informacije (u daljnjem tekstu: OTI), predlažući razvrstavanje spornih kamera u predmetu C-435/15 u podbroj 8525 80 91 KN-a.

19      OTI-jem od 21. siječnja 2013. Hauptzollamt je razvrstao te kamere u tarifni podbroj 8525 80 99 KN-a. GROFA je 22. veljače 2013. podnijela prigovor protiv OTI-ja, ovaj put tražeći razvrstavanje u tarifni podbroj 8525 80 30 KN-a. Odlukom od 20. kolovoza 2014. Hauptzollamt je odbio GROFIN prigovor smatrajući da su kamere koje su sporne u predmetu C-435/15 multifunkcionalni aparati u smislu napomene 3. Odsjeka XVI KN-a čija je glavna funkcija videokamere. Prema Hauptzollamtu, te kamere trebaju biti razvrstane kao „druge” videokamere u tarifnom podbroju 8525 80 99 KN-a. Hauptzollamt se temeljio kao prvo na napomenama s objašnjenjem KN-a u vezi njezina broja 8525, prema kojima multifunkcionalni digitalni fotografski aparati ne trebaju biti razvrstani kao digitalni fotografski aparati ako se njima može, koristeći maksimalni memorijski kapacitet, snimiti samo jedna videosekvenca u rezoluciji od 800 × 600 (ili više) piksela pri 23 slike u sekundi (ili više) od najmanje 30 minuta. To je slučaj sa spornim kamerama u predmetu C-435/15. Činjenica da su videosekvence pohranjene u više datoteka na memorijskoj kartici nakon 26 minuta i 4 sekunde nema utjecaja na ukupno trajanje snimke. Kao drugo, smatrao je da je činjenica da kamere mogu pohranjivati videodatoteke sa zvukom, prenesene vanjskim izvorom putem USB priključka, karakteristična za snimanje slika i zvuka u smislu tarifnog podbroja 8525 80 99 KN-a.

20      GROFA je podnijela tužbu pred sudom koji je uputio zahtjev tražeći razvrstavanje spornih kamera u predmetu C-435/15 u podbroj 8525 80 30 KN-a ili, podredno, u podbroj 8525 80 91 KN-a, kao videokamere koje nemaju autonomnu sposobnost snimanja signala iz vanjskih izvora.

21      Sud koji je uputio zahtjev pita se, kao prvo, može li se Provedbena uredba br. 1249/2011 koja razvrstava „videosnimač džepne veličine” u podbroj 8525 80 99 NC-a, primijetiti po analogiji u ovom slučaju.

22      U slučaju da je Provedbena uredba primjenjiva po analogiji, sud koji je uputio zahtjev pita se o valjanosti navedene uredbe, s obzirom na to da prema njezinu Prilogu, kamera koja može „snimati videodatoteke iz drugih izvora, različitih od onih ugrađenih u televizijske kamere” zato što „se videodatoteke mogu prenijeti na ovaj uređaj iz uređaja za automatsku obradu podataka putem USB sučelja” treba biti razvrstana u podbroj 8525 80 99 KN-a kao „druge videokamere”. Prema sudu koji je uputio zahtjev, takvo tumačenje pojma „druge mogućnosti snimanja” u smislu podbroja 8525 80 99 KN-a nije u skladu sa sudskom praksom Suda, koja zahtijeva da se postupkom snimanja upravlja putem same videokamere.

23      Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev smatra da se Provedbena uredba br. 876/2014 koja „akcijske kamere” razvrstava u podbroj 8525 80 99 KN-a, može primijeniti na sporne kamere u predmetu C-435/15. Međutim, on također ima dvojbe u vezi valjanosti te uredbe s obzirom da, s jedne strane, njezin Prilog propisuje da se prijenos podataka na kameru iz stroja za automatsku obradu podataka smatra kao „mogućnost snimanja” što isključuje razvrstavanje u podbroj 8525 80 91 KN-a, protivno sudskoj praksi Suda i da, s druge strane, Provedbena uredba br. 876/2014 ne uzima u obzir činjenicu da predmetne kamere ne mogu reproducirati videodatoteke iz vanjskih izvora putem spojenog monitora, suprotno onome što predviđaju Napomene s objašnjenjima KN-a u vezi s njezinim podbrojem 8525 80 99.

24      Kao treće, sud koji je uputio zahtjev podredno pita, jesu li mjerodavne Napomene s objašnjenjima KN-a protivne razvrstavanju spornih kamera u predmetu C-435/15 u podbrojeve 8525 80 91 i 8525 80 99 KN-a, s obzirom na to da, nakon 26 minuta i 4 sekunde, videozapisi snimljeni na te kamere nisu pohranjeni u samo jednu datoteku, što bi moglo dovesti u pitanje sposobnost tih kamera da snime video u kontinuitetu u smislu tih Napomena s objašnjenjima.

25      Kao četvrto, sud koji je uputio zahtjev podredno se pita koje posljedice na razvrstavanje spornih kamera u predmetu C-435/15 može imati činjenica da one snimaju signale iz vanjskih izvora, ali koje ne mogu reproducirati na vanjskom monitoru ili televizoru. U tom pogledu, primjećuje da napomene s objašnjenjima KN-a u vezi podbroja 8525 80 99 iste, navode da se snimljene slike moraju moći reproducirati na televizoru ili vanjskome monitoru.

26      U tim je okolnostima Finanzgericht Hamburg (Financijski sud u Hamburgu, Njemačka) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1. (a) Je li Provedbena uredba br. 1249/2011 po analogiji primjenjiva na proizvode koji su predmet glavnog postupka (GoPro HERO3 ‚Black Edition’, ‚Black Edition Surf’ i ‚Black Edition Motorsport’)?

(b) U slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje: je li Provedbena uredba br. 1249/2011 valjana?

2. U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje pod (a) ili (b):

(a) Može li se Provedbena uredba br. 876/2014 po analogiji primjenjivati na proizvode koji su predmet glavnog postupka?

(b) U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, je li Provedbena uredba br. 876/2014 valjana?

3.       U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje pod (a) ili (b): treba li Komisijine napomene s objašnjenjem o tarifnim podbrojevima 8525 80 30, 8525 80 91 i 8525 80 99 KN-a tumačiti na način da je riječ o snimanju ‚najmanje 30 minuta pojedinačne videosekvence’ i kada se videosekvenca snima u odvojenim datotekama u pojedinačnom trajanju od manje od 30 minuta ako gledatelj prilikom reprodukcije snimke ne može primijetiti prijelaz između datoteka?

4.       U slučaju negativnog odgovora na prethodno pitanje 1 (a) ili 1 (b), a pozitivnog odgovora na prethodna pitanja 2 (a), 2 (b) i 3., protivi li se razvrstavanju video kamera koje mogu snimiti signale iz vanjskih izvora u tarifni podbroj 8525 8099 KN-a to da one te signale ne mogu reproducirati preko vanjskog televizijskog prijamnika ili vanjskog monitora?”

 Predmet C-666/15

27      Zahtjev za prethodnu odluku podnesen je u okviru spora koji se odnosi na pet predmeta, između dva društva: X i GoPro Coöperatief, protiv nizozemskih carinskih tijela povodom više OTI-ja u vezi pet vrsta kamera marke GoPro Hero koji ih razvrstavaju u podbroj 8525 80 91 KN-a ili podbroj 8525 80 99 KN-a.

28      Pet predmeta tiču se kamera tipa GoPro Hero 3 Silver Edition, GoPro Hero 3 + Silver Edition, GoPro Hero 4 Silver Edition, GoPro Hero 4 Black Edition i GoPro Hero (u daljnjem tekstu: sporne kamere u predmetu C-666/15).

29      Kada je riječ o kameri tipa GoPro Hero 3 Silver Edition, jedan od tužitelja u glavnom postupku traži njezino razvrstavanje u podbroj 8525 80 30 KN-a ili, podredno, u podbroj 8525 80 91 KN-a, dok nacionalno carinsko tijelo drži da navedenu kameru treba razvrstati u podbroj 8525 80 99 KN-a. U pogledu ostalih spornih kamera u predmetu C-666/15, tužitelji u glavnom postupku traže njihovo razvrstavanje u podbroj 8525 80 30 KN-a, dok nacionalno carinsko tijelo navodi da kamere treba razvrstati u podbroj 8525 80 91 KN-a.

30      Prema sudu koji je uputio zahtjev, nije osporeno da sporne kamere u predmetu C-666/15 mogu biti u načinu rada „video record” dulje od 30 minuta za snimke od 23 slike po sekundi (ili više) uz rezoluciju od 800 x 600 piksela (ili više). U tom pogledu, onda navodi da te kamere snimku dulju od 30 minuta pohranjuju u različite videodatoteke, koje se prepoznaju kao zasebne tijekom njihova gledanja, koje završava na kraju svake datoteke. Korisnik mora kliknuti na novu datoteku i pritisnuti „play” kako bi gledao sljedeću datoteku. Sud koji je uputio zahtjev dodaje da navedene kamere dopuštaju gledati samo datoteke koje su same snimile. Osim toga, način uporabe svih spornih kamera u predmetu C-666/15 pokazuje da one nude opciju „looping” koja im omogućava da snimaju tijekom 30 minuta prije nego što se novi video snimi na mjesto prethodnog („overwriting”).

31      Sud koji je uputio zahtjev još ističe da je posebno važan element za tarifno razvrstavanje spornih kamera u predmetu C-666/15 pitanje raspolažu li one samo mogućnošću snimanja zvuka i slika snimljenih televizijskom kamerom i mogu li te kamere snimati barem 30 minuta samo jedne videosekvence.

32      U tim je okolnostima rechtbank Noord-Holland (Sud pokrajine Sjeverna Holandija, Nizozemska) odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:

„1. Treba li napomene s objašnjenjima KN-a u vezi s podbrojem 8525 80 30 i podbrojevima 8525 80 91 i 8525 80 99 KN-a tumačiti na način da možemo također govoriti o snimci od ‚barem 30 minuta’ kada videosnimke mogu biti snimane tijekom više od 30 minuta uz funkciju ‚video record’, ali su videosnimke spremljene u zasebne datoteke, svaka kraća od 30 minuta, i da onaj tko želi gledati video, mora, tijekom gledanja, otvoriti zasebno svaku od datoteka u trajanju kraćem od 30 minuta, te da međutim postoji mogućnost na računalu staviti slike jednu uz drugu sadržane u tim datotekama pomoću softvera koji osigurava GoPro Coöperatief i tako na računalu od njih stvoriti video dulji od 30 minuta u samo jednoj datoteci?

2.       Čini li činjenica da videorekorderi (kamkorderi) koji mogu snimati signale iz vanjskih izvora ne mogu prikazatite signale na televizoru ili vanjskom monitoru jer videorekorderi, kao što je GoPro Hero 3 Silver Edition,na ekranu ili vanjskom monitoru mogu očitatisamo datoteke koje su sami snimili putem leće, prepreku razvrstavanju u podbroj 8525 80 99 KN-a?”

33      Odlukom predsjednika Suda od 27. siječnja 2014. predmeti C-435/15 i C-666/15 spojeni su u svrhu donošenja presude.

 O prethodnim pitanjima

 Prvo pitanje u predmetu C-435/15

34      Prvim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev u predmetu C-435/15 u biti pita, treba li Provedbenu uredbu br. 1249/2011 tumačiti na način da se analogijom primjenjuje na proizvode koje imaju karakteristike spornih kamera u navedenom predmetu i, ako je odgovor potvrdan, je li ta uredba valjana.

35      S jedne strane, valja reći da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, Uredba o razvrstavanju ima opći doseg time što se ne primjenjuje na zasebni subjekt nego općenito na proizvode koji su istovjetni onima koje je ispitao Odbor za Carinski zakonik. Za određivanje njegove primjene u okviru tumačenja Uredbe o razvrstavanju treba među ostalim voditi računa o njegovu obrazloženju (presuda od 15. prosinca 2016., LEK, C-700/15, EU:C:2016:959, t. 49.).

36      U ovom slučaju, Provedbena uredba br. 1249/2011, čiji je cilj razvrstavanje „videosnimač džepne veličine” u podbroj 8525 80 99 KN-a, nije izravno primjenjiva na sporne kamere u predmetu C-435/15. Naime, ti proizvodi nisu istovjetni „videosnimačima džepne veličine” iz navedene uredbe s obzirom da se, kao što navodi sud koji je uputio zahtjev, navedeni proizvodi od njih razlikuju osobito mogućnošću snimanja fotografija i činjenicom da oni nemaju digitalni zoom ni zvučnik niti integriranu unutrašnju memoriju.

37      S druge strane, valja istaknuti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, iako uredba o razvrstavanju nije izravno primjenjiva na proizvode koji nisu istovjetni, nego su samo slični proizvodu koji je predmet te uredbe, potonja je primjenjiva po analogiji na takve proizvode (presuda od 22. rujna 2016., Kawasaki Motors Europe, C-91/15, EU:C:2016:716, t. 39. i navedena sudska praksa). Primjena uredbe o razvrstavanju po analogiji, poput Uredbe br. 1249/2011, na proizvode koji su slični onima iz tih uredbi potiče dosljedno tumačenje KN-a kao i jednako postupanje prema subjektima (vidjeti, u tom smislu, presudu od 13. srpnja 2006., Anagram International, C-14/05, EU:C:2006:465, t. 32.).

38      Međutim, kako bi se uredba o razvrstavanju primijenila analogijom, još je potrebno da proizvodi za razvrstavanje budu dovoljno slični (vidjeti u tom smislu presudu od 19. veljače 2009., Kamino International Logistics, C-376/07, EU:C:2009:105, t. 67.) U tom pogledu također treba uzeti u obzir obrazloženje navedene uredbe (vidjeti u tom smislu presude od 13. srpnja 2006., Anagram International, C-14/05, EU:C:2006:465, t. 34., i od 4. ožujka 2015., Oliver Medical, C-547/13, EU:C:2015:139, t. 58.).

39      U ovom slučaju, prema obrazloženju koje se nalazi u trećem stupcu Priloga Provedbenoj uredbi br. 1249/2011, razvrstavanje u podbroj 8525 80 99 KN-a „videosnimačima džepne veličine” opravdava se osobito s razlogom da uređaj „može [samo] snimati videodatoteke”. Slijedi da je nemogućnost pohranjivanja fotografija jedan od odlučujućih elemenata u pogledu razvrstavanja koje je odredila navedena uredba. No iz odluke o upućivanju zahtjeva u predmetu C-435/15 proizlazi da se sporne kamere u tom predmetu razlikuju, u tom pogledu, od „videosnimača džepne veličine” koji čine predmet Provedbene uredbe br. 1249/2011 jer se njima mogu snimati fotografije.

40      Nadalje, valja podsjetiti da namjena proizvoda može predstavljati objektivan kriterij razvrstavanja ako je svojstvena tom proizvodu te se ta svojstvenost procjenjuje na temelju njegovih osobina i objektivnih svojstava (presude od 20. lipnja 2013., Agroferm, C-568/11, EU:C:2013:407, t. 41., i od 4. ožujka 2015., Oliver Medical, C-547/13, EU:C:2015:139, t. 47.).

41      No iz činjeničnih utvrđenja suda koji je uputio zahtjev proizlazi da su sporne kamere iz predmeta C-435/15 zamišljene kako bi korisniku omogućile da snimi svoje zabavne i sportske aktivnosti koje zahtijevaju od korisnika da ostane naročito slobodan u svojim kretnjama. Slijedi da se primarna namjena navedenih kamera može lako razlučiti od one „videosnimača džepne veličine” iz Provedbene uredbe br. 1249/2011.

42      S obzirom da sporne kamere u predmetu C-435/15 nisu istovjetne ni dovoljno slične proizvodima koji su predmet razvrstavanja Provedbene uredbe br. 1249/2011, ona nije primjenjiva na njih. Posljedično, nema potrebe ocjenjivati njezinu valjanost.

43      S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje u predmetu C-435/15 valja odgovoriti da Provedbenu uredbu br. 1249/2011 treba tumačiti na način da nije primjenjiva po analogiji na proizvode koji imaju karakteristike spornih kamera u navedenom predmetu.

 Drugo pitanje u predmetu C-435/15

44      Drugim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev u predmetu C-435/15 u biti pita treba li Provedbenu uredbu br. 876/2014 tumačiti na način da se analogijom primjenjuje na proizvode koje imaju karakteristike spornih kamera u navedenom predmetu i, ako je odgovor potvrdan, je li ta uredba valjana.

45      Cilj je Provedbene uredbe br. 876/2014 razvrstavanje u podbroj 8525 80 99 KN-a „akcijskih kamera”.

46      Iz činjeničnih utvrđenja suda koji je uputio zahtjev proizlazi da se sporne kamere u predmetu C435/15 razlikuju od akcijskih kamera koje su predmet navedene uredbe osobito u tome što prve mogu biti i pričvršćene na predmet kao što je kaciga, i držane u ruci, imaju mogućnost snimanja u kraćem trajanju, odnosno najviše dva sata, ali s boljom rezolucijom, mogu snimati fotografije veće kvalitete i kontrolirati njihovu kvalitetu. Slijedi da sporne kamere u predmetu C-435/15 nisu istovjetne proizvodima koji su predmet Provedbene uredbe br. 876/2014.

47      Ipak, navedeni su proizvodi vrlo slični spornim kamerama u predmetu C-435/15, i po svojim objektivnim karakteristikama i svojstvima i po namjeni. Tako su i „akcijske kamere” u smislu Provedbene uredbe br. 876/2014 i sporne kamere u predmetu C-435/15 smanjene veličine i težine, nemaju zoom ni tražilo, niti integrirano unutrašnju memoriju, imaju mikro HDMI sučelje, mikro USB sučelje i ugrađeni WiFi, omogućavajući tako snimanje fotografija i videosekvenci duljih od 30 minuta koje su međutim u oba slučaja pohranjuje u više zasebnih datoteka. Također, ta dva tipa proizvoda posebno su zamišljeni za uporabu u sportskm aktivnostima.

48      Slijedi da je na temelju sudske prakse navedene u točkama 37. i 38. ove presude, Provedbena uredba br. 876/2014 primjenjiva analogijom na sporne kamere u predmetu C-435/15 i da posljedično valja ispitati njezinu valjanost.

49      U tom pogledu, valja podsjetiti da provedbenu uredbu kao što je u ovom slučaju uredba br. 876/2014 donosi Komisija, na mišljenje Odbora za Carinski zakonik, kada razvrstavanje u KN određenog proizvoda može uzrokovati poteškoću ili biti kontroverzno. Prema sudskoj praksi Suda, Vijeće Europske unije dodijelilo je Komisiji, koja djeluje u suradnji s carinskim stručnjacima država članica, široku diskrecijsku ovlast za pobliže određivanje sadržaja tarifnih brojeva koji se uzimaju u obzir pri razvrstavanju određene robe. Međutim, ovlast Komisije da donese mjere iz članka 9. Uredbe br. 2658/87 kako je izmijenjena Uredbom br. 254/2000 ne ovlašćuje ju izmijeniti ni sadržaj ni opseg tarifnih brojeva (vidjeti u tom smislu presudu od 4. ožujka 2004., Krings, C-130/02, EU:C:2004:122, t. 25. i 26. kao i navedenu sudsku praksu).

50      U ovom slučaju Provedbena uredba br. 876/2014 u podbroj KN-a 8525 80 99 razvrstava „akcijske kamere” a da ne zahtijeva da ih se može koristiti za autonomno snimanje vanjskih izvora videozapisa, odnosno da ne ovisi o materijalima i softverima koji nisu dio originalne opreme. No, takva mogućnost autonomnog snimanja nužan je uvjet za klasifikaciju robe u tarifni podbroj 8525 80 99 KN-a. Ako nema takve mogućnosti, proizvode ne treba razvrstati u podbroj 8525 80 99, već u podbroj 8525 80 91 KN-a (presuda od 5. ožujka 2015., Vario Tek, C-178/14, neobjavljena, EU:C:2015:152, t. 32.).

51      Slijedi da je Provedbena uredba br. 876/2014, s obzirom na to da „akcijske kamere” razvrstava u podbroj 8525 80 99 KN-a a da ne precizira da one za potrebu navedenog razvrstavanja moraju moći autonomno snimiti vanjske izvore videozapisa, nespojiva s opsegom tog podbroja.

52      Iz svih prethodnih razmatranja slijedi da je Komisija time što je donijela Provedbenu uredbu br. 876/2014, izmijenila, šireći ga, opseg podbroja 8525 80 99 KN-a i stoga prekoračila ovlasti koje su joj dodijeljene člankom 9. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 2658/87 kako je izmijenjena Uredbom br. 254/2000 (vidjeti u tom smislu presudu od 22. rujna 2016, Kawasaki Motors Europe, C-91/15, EU:C:2016:716, t. 62.).

53      Stoga na drugo pitanje u predmetu C-435/15 valja odgovoriti da Provedbenu uredbu br. 876/2014 treba tumačiti na način da je primjenjiva po analogiji na proizvode koji imaju karakteristike spornih kamera u navedenom predmetu, ali je nevaljana.

 Četvrto pitanje u predmetu C-435/15

54      Uzimajući u obzir odgovor na drugo pitanje u predmetu C435/15, nije potrebno odgovoriti na četvrto pitanje u tom predmetu.

 Treće pitanje u predmetu C-435/15 i prvo pitanje u predmetu C-666/15

55      Trećim pitanjem u predmetu C-435/15 kao i prvim pitanjem u predmetu C-666/15, koje valja ispitati zajedno, sudovi koji su uputili zahtjev u biti pitaju, treba li podbrojeve 8525 80 30, 8525 80 91 i 8525 80 99 KN-a tumačiti, s obzirom na napomene s objašnjenjima KN-a u vezi tih podbrojeva, na način da videosekvencu dulju od 30 minuta, pohranjenu u zasebnim datotekama u pojedinačnom trajanju kraćem od 30 minuta, treba smatrati snimkom od barem 30 minuta samo jedne videosekvence kada korisnik ne može primijetiti prijelaz iz jedne datoteke u drugu dok gleda videosekvence, ili obratno, kada gledatelj mora, dok gleda, načelno odvojeno otvoriti svaku datoteku.

56      Uvodno, potrebno je navesti da, u tom pogledu, napomene s objašnjenjem KN-a koje je sastavila Komisija značajno pridonose tumačenju opsega različitih tarifnih brojeva a da pritom nemaju obvezujuću pravnu snagu (vidjeti u tom smislu presudu od 17. veljače 2016., Salutas Pharma, C-124/15, EU:C:2016:87, t. 31., i od 15. prosinca 2016., LEK, C-700/15, EU:C:2016:959, t. 41.).

57      Prema napomena s objašnjenjem KN-a koje se odnose na podbroj 8525 80 30 istog, s jedne strane, i napomene s objašnjenjem KN-a koje se odnose na podbrojeve 8525 80 91 i 8525 80 99 istog, s druge strane, mogućnost predmetnog proizvoda da snima uz rezoluciju od 800 x 600 (ili više) piksela od 23 slike po sekundi (ili više) barem 30 minuta samo jedne videosekvence je kriterij koji omogućava razlikovanje digitalnih fotoaparata od videokamera.

58      Stoga, samo je mogućnost neprekidnog snimanja od barem 30 minuta jedne videosekvence uz minimalnu rezoluciju, a ne neprekidna reprodukcija te snimke, karakteristika koja omogućava isključiti razvrstavanje proizvoda u podbroj 8525 80 30 KN-a. Činjenica jesu li sporne kamere u predmetima C-435/15 i C-666/15 u mogućnosti neprekidno prikazivati videosekvence od barem 30 minuta stoga nije relevantna u svrhu tarifnog razvrstavanja navedenih kamera u jednu od tri podbroja iz prethodne točke ove presude (vidjeti u tom smislu presudu od 5. ožujka 2015, Vario Tek, C-178/14, neobjavljenu, EU:C:2015:152, t. 36.).

59      Slijedi da okolnost da se videosekvence dulje od 30 minuta, snimljene spornim kamerama iz predmeta C-435/15 i C-666/15, nalaze u zasebnim datotekama, ne sprječava isključiti razvrstavanje navedenih kamera u podbroj 8525 80 30 KN-a jer takvo pohranjivanje u više datoteka ne mijenja neprekidni karakter njezina prikazivanja i da pitanje primjećuje li korisnik prijelaz iz jedne videosekvence u drugu nije relevantan kriterij za to tarifno razvrstavanje.

60      Stoga na treće pitanje u predmetu C-435/15 kao i prvo pitanje u predmetu C-666/15 treba odgovoriti da podbrojeve 8525 80 30, 8525 80 91 i 8525 80 99 KN-a treba tumačiti, s obzirom na napomene s objašnjenjima KN-a u vezi tih podbrojeva, na način da videosekvencu dulju od 30 minuta, pohranjenu u zasebnim datotekama u pojedinačnom trajanju kraćem od 30 minuta treba smatrati snimkom od barem 30 minuta samo jedne videosekvence, neovisno o tome što korisnik ne može primijetiti prijelaz iz jedne datoteke u drugu pri njihovu prikazivanju, ili obratno, mora li gledatelj tijekom tog prikazivanja načelno odvojeno otvoriti svaku datoteku.

 Drugo pitanje u predmetu C-666/15

61      Svojim drugim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev u predmetu C-666/15 u biti pita treba li KN tumačiti na način da videokamera koja može snimati signale iz vanjskih izvora, ali ih ne može reproducirati na televizoru ili vanjskome monitoru, pri čemu ta videokamera na ekranu ili monitoru može prikazati samo datoteke koje je sama snimila svojom lećom, ne može biti razvrstana u podbroj 8525 80 99 KN-a.

62      U tom pogledu kao prvo valja podsjetiti da je osnovna karakteristika videokamera koji ulaze u podbroj 8525 80 99 KN-a to da one mogu autonomno snimati vanjske izvore videozapisa, odnosno da ne ovise o materijalima ili softverima koji nisu dio originalne opreme. Na nacionalnom sudu je da ocijeni stupanj kompleksnosti koraka koje treba poduzeti, pri čemu korisnik bez posebnih sposobnosti mora moći lako napraviti snimku (presuda od 5. ožujka 2015., Vario Tek, C-178/14, neobjavljena, EU:C:2015:152, t. 32.).

63      U nedostatku iste, proizvode ne treba razvrstati u podbroj 8525 80 99 već u podbroj 8525 80 91 KN-a (vidjeti u tom smislu presudu od 5. ožujka 2015., Vario Tek, C-178/14, neobjavljena, EU:C:2015:152, t. 32.).

64      Na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri imaju li sporne kamere u predmetu C-666/15 takvu mogućnost autonomnog snimanja. U nedostatku toga, njihovo razvrstavanje u podbroj 8525 80 99 KN-a bilo bi u svakom slučaju isključeno.

65      Kao drugo, valja istaknuti da napomene s objašnjenjima KN-a u odnosu na podbroj 8525 80 99 istog preciziraju da videokamere koje ulaze u taj podbroj moraju omogućiti prikazivanje audio i videodatoteka snimljenih iz vanjskih izvora posredstvom vanjskog televizijskog prijamnika (presuda od 5. ožujka 2015., Vario Tek, C-178/14, neobjavljena, EU:C:2015:152, t. 37.).

66      Slijedi da videokamera koja može autonomno snimati signale iz vanjskih izvora, ali ih ne može reproducirati putem televizora ili vanjskog monitora, ne može biti razvrstana u podbroj 8525 80 99 KN-a.

67      Stoga na drugo pitanje u predmetu C666/15 treba odgovoriti da KN treba tumačiti na način da videokamera koja može snimati signale iz vanjskih izvora, ali ih ne može reproducirati putem televizora ili vanjskog monitora, pri čemu ta videokamera na ekranu ili monitoru može prikazati samo datoteke koje je sama snimila svojom lećom, ne može biti razvrstana u tarifni podbroj 8525 80 99 KN-a.

 Troškovi

68      Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (deveto vijeće) odlučuje:

1.      Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1249/2011 od 29. studenoga 2011. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu treba tumačiti na način da nije primjenjiva po analogiji na proizvode koji imaju karakteristike triju modela kamera iz linije GoPro Hero 3 Black Edition koji su u pitanju u predmetu C-435/15.

2.      Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 876/2014 оd 8. kolovoza 2014. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu treba tumačiti na način da je primjenjiva po analogiji na proizvode koji imaju karakteristike triju modela kamera iz linije GoPro Hero 3 Black Edition koji su u pitanju u navedenom predmetu, ali je nevaljana.

3.      Podbrojeve 8525 80 30, 8525 80 91 i 8525 80 99 kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verzijama koje proizlaze redom iz Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1006/2011 od 27. rujna 2011., Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 927/2012 od 9. listopada 2012. i Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1001/2013 od 4. listopada 2013. treba tumačiti na način da, videosekvencu dulju od 30 minuta, pohranjenu u zasebnim datotekama u pojedinačnom trajanju kraćem od 30 minuta treba smatrati snimkom od barem 30 minuta samo jedne videosekvence, neovisno o tome što korisnik ne može primijetiti prijelaz iz jedne datoteke u drugu pri njihovu prikazivanju, ili obratno, mora li gledatelj tijekom tog prikazivanja načelno odvojeno otvoriti svaku datoteku.

4.      Kombiniranu nomenklaturu iz Priloga I. Uredbi br. 2658/87 u verzijama koje proizlaze redom iz Provedbenih uredbi br. 1006/2011, 927/2012 i 1001/2013, treba tumačiti na način da videokamera koja može snimati signale iz vanjskih izvora, ali ih ne može reproducirati na televizoru ili vanjskome monitoru, pri čemu ta videokamera na ekranu ili monitoru može prikazati samo datoteke koje je sama snimila svojom lećom, ne može biti razvrstana u tarifni podbroj 8525 80 99 te kombinirane nomenklature.

Potpisi


* Jezici postupka: njemački i nizozemski