EU tax law WEB Aqua Pro - C-407/16

(a)

Treba li članak 220. stavak 1. i stavak 2. točku (b) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (1) tumačiti na način da se smatra da je uprava utvrdila iznos carine u trenutku donošenja odluke o knjiženju ili odluke o utvrđenju obveze plaćanja carine, neovisno o činjenici da se navedena odluka upravno i sudski osporava?

(b)

Treba li članke 236. i 239. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice tumačiti na način da u trenutku kada uprava donese odluku o knjiženju iznosa carine i utvrdi obvezu dužnika za njezino plaćanje (odluka državne uprave u ovom predmetu), a navedeni dužnik osporava tu odluku upravnim i sudskim putem, taj dužnik mora istodobno zahtijevati otpust ili povrat te carine u skladu s člancima 236. ili 239. Uredbe (ili se pak u ovom slučaju može smatrati da je osporavanje odluke navedene uprave ujedno zahtjev za otpust ili povrat carinskog duga)? U slučaju potvrdnog odgovora, koja je materijalna razlika između nadzora zakonitosti odluke uprave o knjiženju i o obvezi plaćanja carine, s jedne strane, i pitanja koje valja riješiti u skladu s postupkom iz članka 236., s druge strane?

(c)

Treba li članak 236. stavak 2. prvi podstavak Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice tumačiti na način da činjenica osporavanja odluke uprave o utvrđenju obveze plaćanja carine i trajanje sudskog postupka produljuju rok za podnošenje zahtjeva za otpust ili povrat carine (ili opravdavaju nepravodobnost)?

(d)

Ako se pitanje knjiženja ili otpusta u ovom predmetu treba riješiti neovisno o odluci Europske komisije donesenoj u vezi s drugom državom članicom (u ovom slučaju, Finskom), jesu li carinsko tijelo ili sud, uzimajući u obzir članak 869. točku (b) Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (2) kao i iznos moguće carine u predmetu o kojem je riječ, dužni uputiti Europskoj komisiji pitanje o neknjiženju ili otpustu carine?

(a)

Treba li u trenutku primjene članka 220. stavka 2. točke (b) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice provesti a posteriori kontrolu okolnosti povezanih s postupanjem tijela i izvoznika iz treće zemlje (u ovom slučaju, Kambodže), koje se istražuje u okviru OLAF-ove misije? Ili pak treba smatrati da općeniti opis okolnosti koji je sadržan u OLAF-ovom izvješću o navedenom postupanju ima svojstvo dokaza?

(b)

Jesu li podaci dobiveni a posteriori kontrolom odlučujući u odnosu na OLAF-ovo izvješće, čak i kad se odnose na slučaj konkretne države članice?

(c)

Treba li članak 875. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice tumačiti na način da je za državu članicu obvezujuća odluka Europske komisije donesena na temelju navedenog OLAF-ovog izvješća u vezi s drugom državom članicom (u ovom predmetu, Finskom)?

(d)

Treba li provesti a posteriori kontrolu i upotrijebiti podatke dobivene tom kontrolom u slučaju kada je Europska komisija na temelju OLAF-ovog izvješća donijela odluku o neknjiženju carine u vezi s drugom državom članicom i primijenila članak 875. Uredbe o provedbi Carinskog zakonika?