Available languages

Taxonomy tags

Info

References in this case

Share

Highlight in text

Go

Privremena verzija

PRESUDA SUDA (prvo vijeće)

4. srpnja 2018.(*)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 49. UFEU-a – Porez na dobit — Nacionalni porezni propis koji prijenos gubitaka stalne poslovne jedinice koja se nalazi na nacionalnom području, a pripada društvu sa sjedištem u drugoj državi članici, na rezidentno društvo koje je dio iste grupe uvjetuje time da je gubitke nemoguće iskoristiti za potrebe stranog poreza”

U predmetu C-28/17,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Østre Landsret (Žalbeni sud regije Istok, Danska), odlukom od 1. studenoga 2016., koju je Sud zaprimio 19. siječnja 2017., u postupku

NN A/S

protiv

Skatteministeriet,

SUD (prvo vijeće),

u sastavu: R. Silva de Lapuerta, predsjednik vijeća, C. G. Fernlund, J.-C. Bonichot (izvjestitelj), A. Arabadjiev i S. Rodin, suci,

nezavisni odvjetnik: M. Campos Sánchez-Bordona,

tajnik: C. Strömholm, administratorica,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 29. studenoga 2017.,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

–        za NN A/S, A. Ottosen, advokat,

–        za dansku vladu, J. Nymann-Lindegren i C. Thorning, u svojstvu agenata, uz asistenciju S. Riisgaarda, advokat,

–        za njemačku vladu, T. Henze, u svojstvu agenta,

–        za Europsku komisiju, W. Roels i R. Lyal, u svojstvu agenata, uz asistenciju H. Peytza, advokat,

saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 21. veljače 2018.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 49. UFEU-a.

2        Zahtjev je upućen u okviru spora između NN A/S, društva osnovanog prema danskom pravu, i Skatteministeriet (Ministarstvo oporezivanja, Danska) u vezi s odbijanjem potonjeg da tom društvu odobri odbitak gubitaka danske podružnice njegova švedskog društva kćeri od njegova oporezivog prihoda.

 Pravni okvir

 Međunarodno pravo

3        Članak 7. stavak 1. Konvencije nordijskih zemalja o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u području oporezivanja prihoda i imovine, sklopljene 23. rujna 1996. u Helsinkiju (BKI br. 92 od 25. 6. 1997., u daljnjem tekstu: Nordijska konvencija), određuje:

„Dobit društva države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako društvo posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj drugoj državi. Ako društvo posluje na taj način, dobit društva može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici, ali samo za onaj iznos dobiti koji je ostvaren djelatnošću te stalne poslovne jedinice.”

4        Na temelju članka 25. Nordijske konvencije države ugovornice odlučile su neutralizirati dvostruko oporezivanje stalnih poslovnih jedinica metodom „uračunavanja”. S te osnove država u kojoj poduzetnik rezidentan odobrava odbitak u iznosu poreza na prihod plaćenoga u državi izvora prihoda.

 Dansko pravo

5        Na temelju članka 31. stavka 1. selskabsskattelova (Zakon o porezu na dobit), na danska društva koja su dio grupe društava primjenjuje se obvezno zajedničko oporezivanje. Zajednički porez plaća konačno društvo majka (ili holding društvo) ako je ono porezni obveznik u Danskoj ili, ako to nije slučaj, rezidentno društvo grupe, nazvano „društvo za upravljanje”.

6        Nacionalno zajedničko oporezivanje temelji se na načelu teritorijalnosti poreza u Danskoj. U skladu s tim načelom, rezultati društava kćeri i stalnih poslovnih jedinica grupe sa sjedištem izvan Danske nisu uključeni u rezultat grupe koji se oporezuje u Danskoj, osim ako se ta grupa nije odlučila za primjenu međunarodnog sustava zajedničkog oporezivanja, u skladu s člankom 31. A Zakona o dobiti. S druge strane, doseg zajedničkog oporezivanja grupe obuhvaća sva društva i stalne poslovne jedinice grupe sa sjedištem u Danskoj.

7        Taj doseg također obuhvaća stalne poslovne jedinice s poslovnim nastanom u Danskoj koje pripadaju društvima grupe koja imaju svoje sjedište u inozemstvu. Međutim, u tom slučaju na odbitak gubitaka utvrđenih u danskoj podružnici društva koje svoje sjedište ima u drugoj državi članici od zajedničkog porezni rezultat grupe primjenjuju se posebna pravila, navedena u drugoj rečenici članka 31. stavka 2. Zakona o porezu na dobit, u skladu s kojim:

„Gubitak stalne poslovne jedinice može se odbiti od prihoda drugih društava samo ako pravila primjenjiva u stranoj zemlji [...] u kojoj društvo ima sjedište ne omogućavaju uzimanje u obzir tog gubitka radi određivanja oporezivog prihoda društva u stranoj zemlji [...] ili ako je odabrano zajedničko oporezivanje na temelju članka 31. A [...]”.

8        Iz obrazloženja uz Zakon o porezu na dobit, na koji upućuje sud koji je uputio zahtjev, proizlazi da je cilj te odredbe spriječiti da u situacijama s prekograničnim elementom dođe do višestrukog odbijanja poreznog gubitka.

9        Članak 5. G ligningslova (Zakon o utvrđivanju osnovice za oporezivanje) određuje:

„Porezni obveznici koji su obuhvaćeni područjem primjene članka 1. kildeskattelovena [(Zakon o oporezivanju po odbitku)], članka 1. Zakona o porezu na dobit ili članka 1. fondsbeskatningslovena [(Zakon o oporezivanju investicijskih fondova)] ne mogu odbiti rashode koji se sukladno stranim poreznim propisima mogu odbiti od prihoda koji se ne uzimaju u obzir pri određivanju poreza u Danskoj. Isto vrijedi ako se, u skladu sa stranim poreznim propisima, odbitak rashoda može prenijeti i odbiti od prihoda društava grupe [vidjeti članak 3. B skattekontrollovena (Zakon o poreznim postupcima)] pod uvjetom da se potonji ne uzimaju u obzir pri određivanju poreznog rezultata u Danskoj.”

 Glavni postupak i prethodna pitanja

10      NN je holding društvo danske grupe koja među ostalim uključuje dva švedska društva kćeri, Sverige 1 AB i Sverige 2 AB, koji su svako vlasnici podružnice u Danskoj, odnosno C i B. Te dvije podružnice spojile su se u jednu podružnicu A prijenosom podružnice B na društvo Sverige 1 AB.

11      U Švedskoj je grupa odlučila da se transakcija porezno tretira kao restrukturiranje djelatnosti, što je, prema navodima suda koji je uputio zahtjev, neoporeziva transakcija u toj državi članici. Zato na temelju prijenosa goodwilla koji je stvorila podružnica B na podružnicu A nije nastalo pravo na amortizaciju u Švedskoj.

12      S druge strane, u Danskoj je spajanje oporezovano kao prijenos imovine po tržišnoj vrijednosti, što je omogućilo podružnici A da amortizira trošak stjecanja goodwilla koji je stvorila podružnica B i stoga iskaže negativni rezultat u poslovnoj godini 2008.

13      Međutim, danska uprava je odbila da se u toj poslovnoj godini gubitak podružnice A odbije od zajedničkog ukupnog prihoda grupe, kao što je to zahtijevao NN. Ta uprava je odbijanje utemeljila na činjenici da je to protivno drugoj rečenici članka 31. stavka 2. Zakona o porezu na dobit s obzirom na to da se taj gubitak u Švedskoj mogao odbiti od oporezivog rezultata švedskog društva koje je vlasnik podružnice.

14      NN je protiv te odluke o odbijanju, koju je potvrdio Landsskatteretten (Državna porezna komisija, Danska), podnio žalbu pred Østre Landsret (Žalbeni sud regije Istok, Danska).

15      U tim okolnostima taj sud odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1.      Koje čimbenike treba uzeti u obzir prilikom ocjenjivanja toga primjenjuje li se na rezidentna društva, u situaciji poput one o kojoj je ovdje riječ, a u pogledu odbitka gubitka, ‚ekvivalentan uvjet’ u smislu presude od 6. rujna 2012., Philips Electronics UK (C-18/11, EU:C:2012:532, t. 20.), kao što je onaj koji se primjenjuje na podružnice nerezidentnih društava?

2.      Pod pretpostavkom da danski porezni propisi ne sadržavaju razliku u postupanju poput one o kojoj je riječ u predmetu u kojem je donesena presuda od 6. rujna 2012., Philips Electronics UK (C-18/11, EU:C:2012:532), predstavlja li zabrana odbitka poput one opisane gore – u slučaju kad je gubitak stalne poslovne jedinice nerezidentnog društva također podvrgnut ovlasti oporezivanja države domaćina – sama po sebi ograničenje prava na slobodu poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a koje treba opravdati važnim razlozima u općem interesu?

3.      Ako je odgovor potvrdan, može li se takvo ograničenje opravdati interesom sprečavanja dvostrukog odbitka gubitka, ciljem osiguravanja uravnotežene raspodjele ovlasti oporezivanja među državama članicama ili kombinacijom jednog i drugog?

4.      Ako je odgovor potvrdan, je li takvo ograničenje proporcionalno?”

 O prethodnim pitanjima

16      Sud koji je uputio zahtjev svojim pitanjima u biti pita treba li članak 49. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo u području oporezivanja grupa, u skladu s kojim rezidentna društva mogu od svojeg ukupnog rezultata odbiti gubitke rezidentne stalne poslovne jedinice nerezidentnog društva kćeri grupe samo u slučaju kada pravila primjenjiva u državi članici u kojoj to društvo kći ima sjedište ne omogućavaju odbitak tih gubitaka od oporezivog rezultata tog društva.

 Uvodna očitovanja

17      Sloboda poslovnog nastana, koju članak 49. UFEU-a priznaje građanima Europske unije, u skladu s člankom 54. UFEU-a uključuje, za društva osnovana sukladno pravu neke države članice, a čije se registrirano sjedište, središnja uprava ili glavno mjesto poslovanja nalazi unutar Unije, pravo obavljanja vlastite djelatnosti u drugim državama članicama posredstvom društva kćeri, podružnice ili zastupništva.

18      Da bi pravo države članice predstavljalo prepreku slobodi poslovnog nastana društava potrebno je da iz njega proizlazi razlika u postupanju na štetu društava koja ostvaruju tu slobodu, da se razlika u postupanju odnosi na objektivno usporedive situacije i da nije opravdana važnim razlogom u općem interesu (vidjeti u tom smislu presudu od 25. veljače 2010., X Holding, C-337/08, EU:C:2010:89, t. 20.).

 Različito postupanje

19      Na temelju članka 31. stavka 1. Zakona o porezu na dobit, na rezidentna društva koja su dio iste grupe primjenjuje se zajedničko oporezivanje. Prema objašnjenjima suda koji je uputio zahtjev, to nacionalno zajedničko oporezivanje grupe načelno se primjenjuje na danske stalne poslovne jedinice stranih društava koja su članovi grupe.

20      Međutim, u skladu s drugom rečenicom članka 31. stavka 2. Zakona o porezu na dobit, gubitak stalne poslovne jedinice koja se nalazi u Danskoj, a koja pripada nerezidentnom društvu koje je dio grupe može se odbiti od prihoda grupe koji je oporeziv u Danskoj samo ako se taj gubitak ne može uzeti u obzir za izračun oporezivog prihoda nerezidentnog društva na temelju zakonodavstva države u kojoj ima sjedište. Ista odredba propisuje da se taj uvjet ne može primijeniti u slučaju – koji nije predmet prethodnih pitanja – da se grupa odlučila za međunarodni sustav zajedničkog oporezivanja.

21      Stranke glavnog postupka imaju različita mišljenja o pitanju uspostavlja li se pravilom navedenim u drugoj rečenici članka 31. stavka 2. Zakona o oporezivanju društava razlika u postupanju koja ima nepovoljan učinak na ostvarivanje slobode poslovnog nastana.

22      Prema mišljenju danske vlade, na takvo pitanje valja odgovoriti negativno, kao što proizlazi iz tumačenja a contrario presude od 6. rujna 2012., Philips Electronics UK (C-18/11, EU:C:2012:532).

23      S tim u vezi, u predmetu koji je doveo do te presude sud koji je uputio zahtjev pitao se o usklađenosti sa slobodom poslovnog nastana odredbi britanskog prava koje su mogućnost da se putem porezne olakšice za grupu na rezidentno društvo prenesu gubici rezidentne stalne poslovne jedinice nerezidentnog društva podvrgnule uvjetu koji je usporediv onom iz druge rečenice članka 31. stavka 2. Zakona o porezu na dobit.

24      U toj presudi Sud je presudio da je takav uvjet bio protivan slobodi poslovnog nastana s obzirom na to da se na prijenos gubitaka rezidentnog društva na drugo rezidentno društvo iste grupe nije primjenjivao ekvivalentni uvjet.

25      Međutim, danska vlada ističe da dansko zakonodavstvo, upravo suprotno, utvrđuje ekvivalentni uvjet za rezidentna društva. Naime, članak 5. G Zakona o utvrđivanju osnovice za oporezivanje propisuje da društva ne mogu odbiti rashode koji se već na temelju poreznih propisa druge države mogu odbiti od oporezivih prihoda u toj državi. Taj članak stoga isključuje odbitak od rezultata grupe oporezivog u Danskoj gubitaka rezidentnog društva kćeri nerezidentog društva grupe ako se ti gubici mogu odbiti na temelju prava države članice u kojoj nerezidentno društvo ima sjedište.

26      Danska vlada stoga smatra da nacionalno pravo ne uspostavlja takvu razliku u postupanju između stalne poslovne jedinice i podružnice kakva je bila ona za koju je Sud smatrao da je protivna slobodi poslovnog nastana u presudi od 6. rujna 2012., Philips Electronics UK (C-18/11, EU:C:2012:532).

27      Međutim, tužitelj u glavnom postupku napominje da druga rečenica članka 31. stavka 2. Zakona o utvrđivanju osnovice za oporezivanje uspostavlja razliku u postupanju drukčije naravi.

28      NN naime pojašnjava da se gubici stalne poslovne jedinice koja se nalazi u Danskoj, a pripada društvu grupe koje je također rezidentno, mogu bez ograničenja odbiti od oporezivog rezultata grupe u Danskoj. U glavnom postupku NN ističe da bi se, u slučaju da je danska stalna poslovna jedinica pripadala jednoj od njegovih danskih društava kćeri, njezini gubici mogli u svakom slučaju odbiti od rezultata grupe.

29      U tom pogledu valja utvrditi da porezno zakonodavstvo o kojem je riječ u glavnom postupku zaista uspostavlja razliku u postupanju. Naime, porezni tretman danske grupe koja preko nerezidentnog društva kćeri ima stalnu poslovnu jedinicu u Danskoj je, na temelju druge rečenice članka 31. stavka 2. Zakona o porezu na dobit, manje povoljan od onog grupe čija sva društva imaju sjedište u Danskoj.

30      Ta razlika u postupanju može učiniti manje privlačnim ostvarivanje slobode poslovnog nastana osnivanjem društava kćeri u drugim državama članicama. Međutim, ta razlika nije u skladu s odredbama Ugovora samo ako se odnosi na objektivno usporedive situacije.

 Usporedivost situacija

31      Valja podsjetiti da prema sudskoj praksi Suda usporedivost situacije s prekograničnim elementom i unutarnje situacije treba ispitati vodeći računa o cilju predmetnih nacionalnih odredaba (presude od 25. veljače 2010., X Holding, C-337/08, EU:C:2010:89, t. 22.; od 12. lipnja 2014., SCA Group Holding i dr., C-39/13 do C-41/13, EU:C:2014:1758, t. 28.; od 22. lipnja 2017., Bechtel, C-20/16, EU:C:2017:488, t. 53., i od 12. lipnja 2018., Bevola i Jens W. Trock, C-650/16, EU:C:2018:424, t. 32.).

32      U predmetnom slučaju, iz sadržaja druge rečenice članka 31. stavka 2. Zakona o porezu na dobit i iz pojašnjenja danske vlade u vezi s tom odredbom proizlazi da je njezin cilj sprečavanje dvostrukog odbitka gubitaka.

33      Sud je u vezi s mjerama koje država članica propisuje radi sprečavanja ili ublažavanja dvostrukog oporezivanja dobiti rezidentnog društva presudio da se društva koja imaju stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi načelno ne nalaze u situaciji koja se može usporediti s društvima koja imaju rezidentnu stalnu poslovnu jedinicu (presuda od 12. lipnja 2018., Bevola i Jens W. Trock, C-650/16, EU:C:2018:424, t. 37.).

34      Po analogiji treba dakle smatrati, u vezi s mjerama namijenjenima sprečavanju dvostrukog oporezivanja gubitaka, da se ni grupa čije nerezidentno društvo kći ima rezidentnu poslovnu jedinicu ne nalazi situaciji usporedivoj s onom u kojoj se nalazi grupa čije su društvo kći i poslovna jedinica tog društva također rezidentni.

35      Međutim, potrebno je odvojeno razmotriti slučaj u kojem više ne postoji mogućnost odbitka gubitaka nerezidentnog društva kćeri pripisivih poslovnoj jedinici rezidentnoj u državi članici u kojoj društvo kći ima sjedište. Naime, u tom slučaju, iz gledišta cilja sprečavanja dvostrukog oporezivanja svojih gubitaka, grupa čije društvo kći ima sjedište u drugoj državi članici ne nalazi se u situaciji koja je različita od one u kojoj se nalazi čisto nacionalna grupa. Dakle, na mogućnost plaćanja dviju grupa na isti način utječu gubici njihovih stalnih poslovnih jedinica (vidjeti u tom smislu presudu od 12. lipnja 2018., Bevola i Jens W. Trock, C-650/16, EU:C:2018:424, t. 38.).

36      Točno je da druga rečenica članka 31. stavka 2. Zakona o porezu na dobit otklanja razliku u postupanju „ako pravila primjenjiva u stranoj zemlji […] u kojoj društvo ima sjedište ne omogućavaju uzimanje u obzir tog gubitka” na način da u tom slučaju dopušta odbitak gubitaka rezidentne poslovne jedinice nerezidentnog društva kćeri od prihoda grupe.

37      Međutim, ne može se isključiti da takav odbitak, čak i ako je dopušten propisima strane države, u stvarnosti neće biti moguć, osobito u slučaju u kojem je nerezidentno društvo kći konačno prekinulo svu djelatnost.

38      Stoga se razlika u postupanju navedena u točki 29. ove presude može, barem u tom slučaju, odnositi na objektivno usporedive situacije.

 Opravdanje ograničenja

39      Sud koji je uputio zahtjev pita se može li se ta razlika u postupanju opravdati ciljem osiguravanja uravnotežene raspodjele ovlasti oporezivanja među državama članicama ili sprečavanja dvostrukog oporezivanja gubitaka.

40      S tim u vezi valja istaknuti da prvi razlog nije relevantno opravdanje. Naime, ako bi se gubitak stalne poslovne jedinice mogao odbiti i od oporezivog rezultata grupe u državi članici u kojoj se ta poslovna jedinica nalazi i od rezultata nerezidentnog društva kćeri spomenute grupe, tom mogućnosti dvostrukog odbitka ne bi se dala prednost nijednoj od predmetnih država na štetu druge. To stoga ne bi utjecalo na uravnoteženu raspodjelu ovlasti oporezivanja među tim državama. Nedostatak pravila poput onog iz druge rečenice članka 31. stavka 2. Zakona o porezu na dobit doveo bi samo do gubitka poreznog prihoda za jednu od dviju država.

41      Drugo opravdanje, koje se temelji na sprečavanju dvostrukog odbitka gubitaka, ističe danska vlada.

42      Sud je s tim u vezi već presudio da države članice moraju biti sposobne spriječiti rizik dvostrukog uzimanja u obzir gubitaka (presude od 13. prosinca 2005., Marks & Spencer, C-446/03, EU:C:2005:763, t. 47., i od 15. svibnja 2008., Lidl Belgium, C-414/06, EU:C:2008:278, t. 35.).

43      Točno je da se u situaciji u kojoj prihod poslovne jedinice oporezuju dvije države članice čini opravdanim da se troškovi te poslovne jedinice mogu odbiti od tog prihoda u jednom i u drugom poreznom sustavu, sukladno nacionalnim pravilima.

44      Međutim, zaključak o postojanju takve situacije ne može se izvesti samo na temelju okolnosti da države članice istodobno izvršavaju svoju ovlast oporezivanja nad rezultatom iste stalne poslovne jedince, kao što je to u glavnom postupku slučaj Kraljevine Danske i Kraljevine Švedske.

45      Naime, ne mogu se zanemariti porezne konvencije između država članica koje su namijenjene upravo sprečavanju dvostrukog oporezivanja. U tom su pogledu, kako proizlazi iz pisanih očitovanja Europske komisije kao i odgovora koje je zastupnik NN-a dao na pitanja postavljena na raspravi, odnosi između Kraljevine Danske i Kraljevine Švedske uređeni Nordijskom konvencijom.

46      Međutim, u skladu s člankom 25. te konvencije, ako osoba rezidentna u Švedskoj prima prihode koji su oporezivi u drugoj državi ugovornici, Kraljevina Švedska dopušta odbitak od poreza na prihod iznosa koji odgovora porezu na prihod plaćenom u drugoj državi.

47      S obzirom na taj mehanizam, paralelno izvršavanje poreznih nadležnosti Kraljevine Danske i Kraljevine Švedske ne obvezuje švedsko društvo koje ima stalnu poslovnu jedinicu u Danskoj da dvaput plati porez na prihod. U tim okolnostima mogućnost, na koju se poziva danska grupa kojoj pripada švedsko društvo, da se gubici takve poslovne jedinice odbiju dva puta, odnosno u okviru jednog i drugog nacionalnog poreznog sustava, nije pravedna.

48      Druga rečenica članka 31. stavka 2. Zakona o porezu na dobit ima za cilj upravo sprečavanje predmetne grupe da isti gubitak iskoristi dva puta. U nedostatku takve odredbe, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 75. svojeg mišljenja, situacija s prekograničnim elementom davala bi neopravdanu prednost u odnosu na usporedivu unutarnju situaciju, u kojoj dvostruki odbitak nije moguć. Razlika u postupanju koju uspostavlja nacionalno zakonodavstvo stoga je opravdana.

49      Ta razlika u postupanju osim toga mora biti proporcionalna svojem cilju, kao što je to bilo navedeno u točki 18. ove presude.

50      Pravilo poput onog iz druge rečenice članka 31. stavka 2. Zakona o porezu na dobit prekoračilo bi ono što je nužno za sprečavanje dvostrukog odbitka gubitka ako bi imalo za učinak da grupu liši svake mogućnosti da odbije gubitak rezidentne podružnice u situaciji s prekograničnim elementom poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku.

51      To bi prema sudu koji je uputio zahtjev mogao biti slučaj u glavnom postupku.

52      Naime, budući da se gubitak stalne poslovne jedinice u Danskoj švedskog društva kćeri NN-a načelno može odbiti od rezultata tog društva kćeri, oporezivog u Švedskoj, on se ne može odbiti od rezultata grupe oporezive u Danskoj, na temelju pravila iz druge rečenice članka 31. stavka 2. Zakona o porezu na dobit.

53      Međutim, gubitak proizlazi iz spajanja dviju danskih podružnica grupe i odluke potonje – što je dopušteno švedskim pravom – da se to spajanje u Švedskoj porezno tretira kao restrukturiranje djelatnosti, koje je u toj državi neoporezivo. To ima za posljedicu da u praksi ne bi bilo moguće odbiti gubitak od rezultata švedskog društva kćeri.

54      U takvom slučaju nacionalne odredbe o kojima je riječ u glavnom postupku, koje imaju za posljedicu, prema navodima suda koji je uputio zahtjev, to da dansku grupu lišavaju svake stvarne mogućnosti odbitka gubitka rezidentne stalne poslovne jedinice njezina nerezidentnog društva kćeri, povređuju načelo proporcionalnosti.

55      Međutim, to načelo bi bilo poštovano kada bi bilo dopušteno da se, iznimno od pravila iz druge rečenice članka 31. stavka 2. Zakona o porezu na dobit, gubitak rezidentne poslovne jedinice nerezidentnog društva kćeri danske grupe odbije od rezultata te grupe ako ta grupa dokaže da je odbitak gubitka od rezultata njezina društva kćeri stvarno nemoguć u drugoj državi članici.

56      Na sudu koji je uputio zahtjev je da ocijeni je li u glavnom postupku, što se tiče danske podružnice švedskog društva kćeri NN-a, riječ o takvom slučaju.

57      Sudu koji je uputio zahtjev stoga valja odgovoriti da članak 49. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se načelno ne protivi nacionalno zakonodavstvo, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, u skladu s kojim rezidentna društva grupe mogu od svojeg ukupnog rezultata odbiti gubitke rezidentne stalne poslovne jedinice nerezidentnog društva kćeri te grupe samo u slučaju kada pravila primjenjiva u državi članici u kojoj to društvo kći ima sjedište ne omogućavaju odbitak tih gubitaka od rezultata tog društva, ako se to zakonodavstvo primjenjuje zajedno s konvencijom o sprečavanju dvostrukog oporezivanja koja u toj državi članici dopušta da se od poreza na prihod koji duguje društvo kći odbije iznos jednak porezu na prihod plaćenom s osnove djelatnosti te poslovne jedinice u državi članici na čijem se području nalazi. Međutim, članak 49. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi takvo zakonodavstvo ako njegova primjena ima za učinak da je spomenuta grupa lišena svake stvarne mogućnosti odbitka navedenih gubitaka od svojeg ukupnog rezultata, a odbitak tih gubitaka od rezultata tog društva kćeri nije moguć u državi članici na čijem području ono ima sjedište, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

 Troškovi

58      Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (prvo vijeće) odlučuje:

Članak 49. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se načelno ne protivi nacionalno zakonodavstvo, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, u skladu s kojima rezidentna društva grupe mogu od svojeg ukupnog rezultata odbiti gubitke rezidentne stalne poslovne jedinice nerezidentnog društva kćeri te grupe samo u slučaju kada pravila primjenjiva u državi članici u kojoj to društvo kći ima sjedište ne omogućavaju odbitak tih gubitaka od rezultata tog društva, ako se to zakonodavstvo primjenjuje zajedno s konvencijom o sprečavanju dvostrukog oporezivanja koja u toj državi članici dopušta da se od poreza na prihod koji duguje društvo kći odbije iznos jednak porezu na prihod plaćenom s osnove djelatnosti te poslovne jedinice u državi članici na čijem se području nalazi. Međutim, članak 49. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi takvo zakonodavstvo ako njegova primjena ima za učinak da je spomenuta grupa lišena svake stvarne mogućnosti odbitka navedenih gubitaka od svojeg ukupnog rezultata, a odbitak tih gubitaka od rezultata tog društva kćeri nije moguć u državi članici na čijem području ono ima sjedište, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

Potpisi


*      Jezik postupka: danski