EU tax law WEB -

5.9.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 340/21

1.

U okolnostima u kojima se u skladu s pravom države članice kamate na iznos viška odbitka [PDV-a] (u daljnjem tekstu: kamate na PDV) koji se nije mogao vratiti zbog primjene „uvjeta isplate” računaju za razdoblja oporezivanja PDV-a primjenom kamatne stope koja nesporno pokriva kamate za kratkoročne kredite na tržištu novca i koja je utvrđena po osnovnoj stopi središnje banke uvećanoj za dva postotna boda, zbog čega se te kamate počinju računati od prvog dana nakon dana podnošenja obrasca za prijavu PDV-a na kojem je porezni obveznik naveo višak PDV-a koji treba prenijeti u iduće razdoblje oporezivanja zbog primjene uvjeta „isplate” pa do posljednjeg dana roka za podnošenje obrasca za sljedeću prijavu PDV-a, treba li pravo Unije, osobito članak 183. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) (u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV-u), načela djelotvornosti i ekvivalentnosti, izravnog učinka i proporcionalnosti te presudu Suda od 23. travnja 2020. u spojenim predmetima Sole-Mizo i Dalmandi Mezőgazdasági (C-13/18 i C-126/18) (u daljnjem tekstu: presuda Sole-Mizo i Dalmandi Mezőgazdasági), tumačiti na način da mu se protivi praksa države članice kao što je praksa o kojoj je riječ u ovom predmetu, kojom se, osim kamata na PDV, ne omogućuje da se obračunaju kamate kojima se poreznom obvezniku naknađuje smanjenje vrijednosti predmetnog iznosa do kojeg je došlo zbog proteka vremena nakon navedenog razdoblja oporezivanja, do stvarnog plaćanja kamata?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo prethodno pitanje, treba li pravo Unije iz tog pitanja i presudu Sole-Mizo i Dalmandi Mezőgazdasági tumačiti na način da je s njima u skladu to da nacionalni sud utvrdi kamatnu stopu koja se primjenjuje na smanjenje vrijednosti novca tako da ona bude jednaka stopi inflacije?

3.

Treba li pravo Unije navedeno u prvom prethodnom pitanju i presudu Sole-Mizo i Dalmandi Mezőgazdasági tumačiti na način da im se protivi praksa države članice u okviru koje se prilikom izračuna iznosa smanjenja vrijednosti novca u obzir uzima i činjenica da je dotični porezni obveznik do ispunjavanja uvjeta „isplate”, odnosno do plaćanja protučinidbe za robu ili uslugu, raspolagao protučinidbom za stjecanja uvećanom za pripadajući porez te, osim stope inflacije utvrđene u razdoblju smanjenja vrijednosti novca, procjenjuje i koliko je dugo poreznom obvezniku PDV bio oduzet (odnosno nije mogao tražiti njegov povrat)?