Available languages

Taxonomy tags

Info

References in this case

Share

Highlight in text

Go

MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA

Jääskinena

izneseno 24. listopada 2013.(1)

Predmet C-80/12

Felixstowe Dock and Railway Company Ltd,

Savers Health and Beauty Ltd,

Walton Container Terminal Ltd,

WPCS (UK) Finance Ltd,

AS Watson Card Services (UK) Ltd,

Hutchison Whampoa (Europe) Ltd,

Kruidvat UK Ltd,

Superdrug Stores plc

protiv

The Commissioners for Her Majesty’s Revenue and Customs

(Zahtjev za prethodnu odluku First-Tier Tribunala (Tax Chamber) (Ujedinjena Kraljevina))

„Tumačenje članaka 43. i 48. UEZ-a – Sloboda poslovnog nastana – Porezni propisi – Porez na dobit – Porezna olakšica – Konzorcijalni zahtjev za grupnu olakšicu (porezna olakšica u okviru konzorcija) – Nacionalni propisi koji isključuju prijenos gubitaka unutar državnog područja od jednog društva konzorcija drugom društvu koje pripada grupi društava, kojoj pripada i ,društvo poveznica’, također član konzorcija – Uvjet rezidentnosti nametnut društvu poveznici – Diskriminacija prema mjestu sjedišta društva – Društvo majka koncerna u trećoj zemlji – Povezanost među društvima preko trećih zemalja“





I –  Uvod

1.        U Ujedinjenoj Kraljevini društvo može u svrhu poreza prenijeti gubitke na drugo društvo s kojim je povezano određenim statusnim vezama. Ovaj zahtjev za prethodnu odluku First-Tier Tribunala (Tax Chamber) odnosi se ponajprije na pitanje postoji li u okviru prava Europske unije (EU) ograničenje slobode poslovnog nastana ako takvo ustupanje gubitaka nije moguće kada je društvo koje djeluje kao veza između (i) društva koje ustupa gubitke i (ii) društva primatelja rezidentno u drugoj državi članici. Nacionalni sud također pita je li u smislu prava EU situacija drukčija ako veza između društava prelazi preko trećih zemalja.

2.        Sustav grupne porezne olakšice u Ujedinjenoj Kraljevini omogućava ustupanje gubitaka između različitih društava unutar grupe društava(2) i/ili konzorcija(3) i time omogućava optimalno korištenje tim gubicima u porezne svrhe a da se grupa ili konzorcij ne konsolidira u jedan gospodarski subjekt u porezne svrhe(4).

3.        Sud se ponovno suočava s pitanjem je li isključenje određenih poreznih obveznika u Ujedinjenoj Kraljevini iz sustava grupne porezne olakšice u skladu sa slobodom poslovnog nastana. U presudi ICI isključenje iz sustava grupne olakšice odnosilo se na domaće holding društvo koje je upravljalo ponajviše stranim društvima kćerima, u presudi Marks & Spencer na strana društva kćeri, a u presudi Philips Electronics UK na trajni poslovni nastan u Ujedinjenoj Kraljevini društva koje je rezident druge države članice(5).

4.        Na prvi pogled, ono što se čini novošću u ovom predmetu jest činjenica da veza među društvima prolazi preko trećih država i da je društvo majka koncerna(6) rezidentno u trećoj zemlji. Međutim, u završnoj analizi, za potrebe utvrđivanja usklađenosti propisa Ujedinjene Kraljevine s pravom EU-a u ovom predmetu, to pitanje možda neće biti odlučujuće.

5.        Štoviše, pitanje je li nešto u dosegu prava EU-a ovisi djelomično o činjeničnoj postavci u vezi s postojanjem uobičajene prakse u Ujedinjenoj Kraljevini prema kojoj se općenito plaća naknada ako se gubici ustupaju između društava. To je stoga što je ovaj predmet utemeljen na pretpostavci da će društvo ustupitelj trpjeti štetu ako ne može prenijeti gubitke na društva podnositelje u zamjenu za naknadu. Takva gospodarska šteta nastat će samo ako društvo ustupitelj dospije u nepovoljan likvidnosni položaj zbog nemogućnosti da neposredno unovči gubitke, bez čekanja na kasnije poslovne godine. Ako je, međutim, ustupanje gubitaka uslijedilo bez ikakve naknade, svaka šteta koja potječe od propisa Ujedinjene Kraljevine mogla bi se osjetiti samo na razini grupe, a ne na razini društva ustupitelja.

II –   Nacionalno pravo, činjenično stanje, postupak i prethodna pitanja

A –    Propisi Ujedinjene Kraljevine

6.        Nacionalni propis koji se primjenjuje u glavnom postupku je Zakon iz 1988. o porezu na dohodak i porezu na dobit (ICTA).

7.        „Grupa društava“ u članku 413. stavku 3. ICTA-e definirana je kako slijedi: smatra se da su dva društva članovi grupe društava ako jedno drži 75 % temeljnog kapitala u drugom ili ako 75 % temeljnog kapitala u obama društvima drži treće društvo.

8.        ICTA predviđa dvije vrste grupnih olakšica: grupne zahtjeve za grupnu olakšicu (o kojima se radilo u predmetu Marks & Spencer) i konzorcijalne zahtjeve za grupnu olakšicu („olakšica u okviru konzorcija“) (o kojima se radilo u predmetima ICI i Philips Electronics UK te u ovom predmetu).

9.        Prema članku 402. ICTA-e, društvo (nazvano „društvo ustupitelj“) može ustupiti porezne olakšice zbog poslovnih gubitaka kao i ostale iznose izuzete od poreza na dobit te se iste može na zahtjev drugog društva (nazvanog „društvo podnositelj“) priznati u obliku porezne olakšice nazvane „grupna olakšica“ društvu podnositelju u okviru obračuna poreza na dobit. Stavak 3. te odredbe predviđa da se, nakon podnošenja zahtjeva koji se zove „konzorcijalni zahtjev“, grupna olakšica također priznaje u slučaju društva ustupitelja i društva podnositelja, među ostalim, i kada je jedno od njih član grupe društava, a drugo je u vlasništvu konzorcija, i jedno daljnje društvo pripada i grupi i konzorciju.

10.      Prema članku 402. stavku 3A ICTA-e, grupna olakšica priznaje se samo ako i društvo ustupitelj i društvo podnositelj ispunjavaju uvjet utvrđen u stavku 3B, to jest da društvo ima sjedište u Ujedinjenoj Kraljevini ili, ako to nije slučaj, da u njoj obavlja poslovnu djelatnost putem trajnog poslovnog nastana.

11.      Članak 406. stavak 1. ICTA-e sadrži tri definicije. „Društvo poveznica“ znači društvo koje je istodobno i član konzorcija i član grupe društava. „Društvo konzorcija“, u odnosu na društvo poveznicu, znači društvo koje je u vlasništvu konzorcija čiji je član društvo poveznica. „Član grupe“, u odnosu na društvo poveznicu, znači društvo koje je član grupe kojoj pripada društvo poveznica a da samo nije član konzorcija kojeg je društvo poveznica član.

12.      Sukladno članku 406. stavku 2. ICTA-e, „ako društvo poveznica može [...] podnijeti konzorcijalni zahtjev radi uzimanja u obzir gubitka ili nekog drugog iznosa koji za društvo koje je član konzorcija predstavlja odbitak tijekom obračunskog razdoblja, svaki član grupe može podnijeti konzorcijalni zahtjev koji je moglo podnijeti društvo poveznica“, koji predstavlja isti udjel ustupljenih gubitaka kao kad bi društvo poveznica bilo društvo podnositelj.

13.      Objedinjeni učinak članka 403. stavaka 3A i 3B i članka 406. stavka 2. ICTA-e svodi se na zahtjev da u svrhu konzorcijske olakšice društvo poveznica bude društvo rezidentno u Ujedinjenoj Kraljevini ili nerezidentno društvo koje posluje u Ujedinjenoj Kraljevini putem trajnog poslovnog nastana. Drugim riječima, društvo poveznica, kao i društvo ustupitelj i društvo podnositelj, mora biti obveznik poreza na dobit u Ujedinjenoj Kraljevini.

B –    Grupa društava i konzorcij

14.      U ovom predmetu Felixstowe Dock and Railway Company Ltd i drugi su „društva podnositelji“(7). Svi su oni članovi Hutchison Whampoa Groupa, čije je društvo majka koncerna Hutchinson Whampoa Ltd., društvo osnovano i rezidentno u Hong Kongu, koje neizravno ima 100 % udjela u društvima podnositeljima(8).

15.      Hutchison 3G UK Ltd je „društvo ustupitelj“. Hutchison 3G UK Holdings Ltd u njemu ima udjel od 100 %.

16.      Hutchison 3G UK Ltd bio je društvo konzorcij. Tijekom odnosnog razdoblja Hutchison 3G UK Holdings Ltd bio je u vlasništvu konzorcija sastavljenog od Hutchisona 3G UK Investments Sàrl, društva Hutchison Whampoa Group osnovanog i rezidentnog u Luksemburgu (50,1 %), triju drugih društava iz Hutchison Whampoa Groupa osnovanih i rezidentnih na Britanskim Djevičanskim otocima (ukupno 14,9 %) te dvaju drugih društava nepovezanih s Hutchison Whampoa Groupom (prvo s 20 % i drugo s 15 %).

17.      Hutchison 3G UK Investments Sàrl bio je „društvo poveznica“ koje je povezivalo grupu i konzorcij. Njegov je temeljni kapital u cijelosti držao Hutchison Europe Telecommunications Sàrl, društvo osnovano i rezidentno u Luksemburgu(9). Temeljni kapital obaju društava u cijelosti neizravno drži Hutchison Whampoa Ltd. Daljnje veze između društva poveznice i Hutchisona Whampoa Ltd prelaze preko raznih holding društava posrednika osnovanih u Luksemburgu i izvan EU-a/EGP-a (Hong Kong, Britanski Djevičanski otoci i Kajmanski otoci).

C –    Glavni postupak i prethodna pitanja

18.      Društvo ustupitelj poslovalo je kao operater mobilne telefonije. Nastali su mu znatni troškovi osnivanja vlastitog sustava te je stoga u prvim godinama poslovanja pretrpjelo značajne gubitke. Tijekom odnosnog razdoblja, u smislu članka 406. stavka (1) točke (b) ICTA-e, društvo ustupitelj bilo je u vlasništvu društva konzorcija kako je gore objašnjeno.

19.       Nakon što su tijekom istog razdoblja ostvarila dobit od poslovanja, društva podnositelji nastojala su upotrijebiti gubitke društva ustupitelja. Prema odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, društvo ustupitelj, sukladno sporazumu unutar Hutchinson Whampoa Groupa, bilo je ovlašteno primiti 30 penija za svaku funtu ustupljenih gubitka. Društva podnositelji bila su „članovi grupe“ u smislu članka 406. stavka 1. točke (c) ICTA-e, s obzirom na to da je Hutchison Whampoa Ltd neizravno držao udio u njihovu temeljnom kapitalu u iznosu ne manjem od 75 %(10).

20.      Društva podnositelji podnijela su zahtjeve za poreznu olakšicu u okviru konzorcija na temelju članka 402. stavka 3. i članka 406. ICTA-e. Zahtjevi su im odbijeni uz obrazloženje da društvo poveznica (koje ni na koji način nije bilo izravno uključeno u ovaj postupak) nije bilo rezidentno u Ujedinjenoj Kraljevini, nego u Luksemburgu. To društvo nije moglo prenijeti pravo podnošenja zahtjeva za poreznu olakšicu u okviru konzorcija na drugog člana grupe na temelju članka 406. stavka 1. ICTA-e jer ni samo nije imalo pravo podnijeti takav zahtjev na temelju isključenja sadržanog u članku 402. stavku 3. točki (b).

21.      Nakon što je predmet upućen First-Tier Tribunalu (Tax Chamber), taj je sud odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1. Protive li se članci 49. i 54. UFEU-a (prije članci 43. i 48. UEZ-a) određivanju uvjeta da ,društvo poveznica’ mora imati sjedište u Ujedinjenoj Kraljevini ili da ondje mora obavljati poslovnu djelatnost putem trajnog poslovnog nastana, u okolnostima u kojima:

(a) propisi neke države članice (kao što je Ujedinjena Kraljevina) predviđaju da društvo (društvo podnositelj) može zatražiti grupnu poreznu olakšicu na temelju gubitaka društva člana konzorcija (društvo konzorcija), pod uvjetom da društvo koje je član iste grupe društava kao i društvo podnositelj bude i samo član konzorcija (društvo poveznica), i u kojima

(b) društvo majka grupe društava (koje samo nije društvo podnositelj, društvo član konzorcija ni društvo poveznica) nema državnu pripadnost Ujedinjene Kraljevine ni neke druge države članice.

2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, je li Ujedinjena Kraljevina obvezna ispraviti situaciju u kojoj se nalazi društvo podnositelj (npr. priznajući mu poreznu olakšicu zbog gubitaka društva člana konzorcija) ako:

a) je ,društvo poveznica’ iskoristilo svoju slobodu poslovnog nastana iako društvo član konzorcija i društva podnositelji nisu iskoristili nijednu od sloboda koje omogućuje pravo Unije,

b) se veza/veze između društva ustupitelja i društva podnositelja ostvaruje/ostvaruju putem društava koja nemaju sva sjedište u EU-u/[Europskom gospodarskom prostoru (EGP)]?“

22.      Pisana očitovanja podnijeli su Felixstowe Dock and Railway Company i drugi te njemačka, francuska, nizozemska i britanska vlada kao i Europska komisija. Rasprava je održana 3. rujna 2013. i na njoj su se usmeno očitovale sve stranke osim francuske vlade.

III –  Analiza

A –    Uvodna razmatranja

23.      Dva pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev tiču se slobode poslovnog nastana. Svoju analizu utemeljit ću na člancima 43. i 48. UEZ-a, s obzirom na to da članci 49. i 54. UFEU-a nisu primjenjivi ratione temporis na situaciju u glavnom postupku.

24.      Za potrebe ove analize raspravit ću dva pitanja zajedno. Sud koji je uputio zahtjev u biti pita isključuju li članci 43. i 48. UEZ-a u predmetnoj situaciji iz glavnog postupka zahtjev da u svrhu porezne olakšice u okviru konzorcija društvo poveznica bude rezident Ujedinjene Kraljevine, ili putem trajnog poslovnog nastana ili na temelju poslovanja u Ujedinjenoj Kraljevini. Drugo, pita zabranjuju li ti članci državi članici da zahtijeva od zajedničkog društva majke najniže razine unutar grupe društava kojoj pripadaju društvo poveznica i društva koja primaju gubitke u porezne svrhe da bude rezident u državi članici ili državi EGP-a, ili da zahtijeva da se veza između društva poveznice i društava koja primaju gubitke u porezne svrhe sastoji isključivo od tih društava. Konačno, taj sud pita mora li postojati pravno sredstvo kojim se podnositelju priznaje porezna olakšica ako pravilo Ujedinjene Kraljevine krši slobodu poslovnog nastana.

25.      Na početku mora se jasno dati do znanja da se ovaj slučaj ne odnosi na raspodjelu ovlasti za oporezivanje između država članica, čak i ako, kao što to proizlazi iz očitovanja njemačke i francuske vlade, postoji bojazan da ishod može ugroziti njihovu nadležnost za oporezivanje međunarodnih grupa društava pod kontrolom društava majki iz trećih zemalja.

26.      Štoviše, ovaj predmet tiče se prijenosa gubitaka iz društva u Ujedinjenoj Kraljevini koje je obveznik poreza na dobit u Ujedinjenoj Kraljevini s ciljem njihova pripisivanja dobiti koju ostvari drugo društvo u Ujedinjenoj Kraljevini koje je također obveznik poreza na dobit u Ujedinjenoj Kraljevini. Stoga nije riječ o prekograničnom ustupanju gubitaka između društava rezidenata različitih država članica, na temelju kojeg bi se postavilo pitanje raspodjele ovlasti za oporezivanje, kao što je to bio slučaju u predmetima National Grid Indus(11) i Philips Electronics UK(12). U ovom se predmetu radi samo o tome može li se ustupanje gubitaka jednog društva u Ujedinjenoj Kraljevini drugom članu konzorcija u svrhu olakšice u okviru konzorcija učiniti ovisnim o zahtjevu da je društvo poveznica društvo u Ujedinjenoj Kraljevini ili da ima trajni poslovni nastan u Ujedinjenoj Kraljevini.

27.      U tom je kontekstu korisno uputiti na tri stadija razvoja propisa Ujedinjene Kraljevine o grupnoj olakšici. Do 1. travnja 2000. (a to je prije razdoblja bitnog za ovaj postupak) zahtjev za grupnu olakšicu između dvaju sestrinskih društava nije bio dopušten ako njihovo društvo majka nije bilo rezident u Ujedinjenoj Kraljevini. Međutim, od 1. travnja 2000. (razdoblje bitno za ovaj postupak) društva koja pripadaju istoj grupi mogla su prenijeti gubitke između sebe neovisno o rezidentnosti svojeg društva majke. Iz toga slijedi da, u slučaju da je Hutchison Whampoa Group (neizravno) držao barem 75 % temeljnog kapitala društva ustupitelja tijekom odnosnog razdoblja, a ne 65 %, koliko je stvarno držao, ne bi postojala prepreka za upotrebu gubitaka društva ustupitelja od društva podnositelja, s obzirom na to da bi ono bilo član grupe u smislu članka 402. stavaka 1. i 2. ICTA-e. Godine 2010., nakon razdoblja na koje se odnosi glavni postupak, pravila o grupnoj olakšici u Ujedinjenoj Kraljevini izmijenjena su Zakonom o porezu na dobit iz 2010., kojim je društvima s poslovnim nastanom u EU-u/EGP-u omogućeno da služe kao društva poveznice. Međutim, nova pravila zahtijevaju da društvo poveznica i društva podnositelji budu članovi iste grupe bez uključivanja društva izvan EU-a/EGP-a.

28.      Posljedično, ako Sud zaključi da ne postoji zabranjeno ograničenje temeljnih sloboda, predmetni propisi Ujedinjene Kraljevine ne bi se mogli opravdati pozivanjem na potrebu za očuvanjem raspodjele ovlasti oporezivanja između država članica. Također se kao opravdanje ne bi moglo pozvati na usklađenost poreznog sustava, s obzirom na gore opisani zakonodavni razvoj koji je grupnu olakšicu učinio dostupnom neovisno o državnoj pripadnosti društva majke ili društava u grupi različitih od društva ustupitelja i društva podnositelja. Zapravo, Ujedinjena Kraljevina ne iznosi nikakvo opravdanje za nacionalno pravilo kako je izmijenjeno jer je, prema njezinu mišljenju, situacija u glavnom postupku izvan područja primjene prava EU-a(13).

29.      Treba se podsjetiti da, prema sudskoj praksi, iako je izravno oporezivanje u nadležnosti država članica, ta se nadležnost ne može provoditi u proturječju s pravom EU-a, a osobito s temeljnim slobodama zajamčenima Ugovorima. Kako je to primijetila nezavisna odvjetnica Kokott, prema pravu EU-a države članice u načelu ne moraju u svojim propisima o porezu na dobit predvidjeti grupnu olakšicu za gubitke jer je oblikovanje poreznog sustava stvar svake države članice. Međutim, ako je to pravo predviđeno, to mora biti učinjeno u skladu s temeljnim slobodama iz prava Europske unije, osobito slobodom poslovnog nastana(14).

B –    Funkcioniranje sustava grupne olakšice

30.      S gospodarskog motrišta, grupna olakšica koja se primjenjuje u Ujedinjenoj Kraljevini omogućava društvu ustupitelju da prenese svoje gubitke društvu podnositelju, koje ih može odbiti od svoje oporezive dobiti. To dovodi do toga da društvo ustupitelj gubi mogućnost korištenja tim gubicima u svrhu poreza, a posebno gubi mogućnost prenošenja tih gubitaka u sljedeće poslovne godine(15).

31.            Čini se da je u Ujedinjenoj Kraljevini ustupanje u zamjenu za naknadu uobičajena praksa(16) koja često odgovara vrijednosti poreza na dobit ušteđenog zbog gubitka, iako ne postoji pravni zahtjev za naknadu, osim ako možda iz fiducijarne dužnosti uprave društva ustupitelja ne proizlazi takav uvjet. Primjerice, u ovom predmetu društva podnositelji sporazumjela su se platiti 30 penija za svaku funtu ustupljenih gubitaka.

32.      Budući da se sustav grupnih olakšica u Ujedinjenoj Kraljevini ne temelji na konsolidiranju dobiti i gubitka u porezne svrhe na razini grupe, jasno je da društvo ustupitelj, kao nezavisna pravna osoba s ciljem ostvarivanja dobiti, nije moralo pristati da bez naknade ustupi gubitke koje kasnije može upotrijebiti za umanjivanje svojih budućih poreza. Ustupanjem gubitaka uz naknadu koja odražava primjenjivu stopu poreza na dobit društvo ustupitelj ranije (i sigurnije) unovčuje svoje gubitke i time stječe likvidnosnu korist.

33.      Ako postojeća praksa u Ujedinjenoj Kraljevini nije onakva kako je gore opisana, bilo bi teško vidjeti kako bi društvo ustupitelj moglo pretrpjeti bilo kakvu stvarnu štetu uzrokovanu pravnim pravilom koje ga sprečava ustupiti svoje gubitke drugom društvu, odnosno, drugim riječima, sprečava prenijeti imovinu s potencijalnom gospodarskom vrijednošću kao protutražbinu za buduće porezne obveze i to na vanjski subjekt uz naknadu koja u rukama društva ustupitelja ne odražava vrijednost tih obveza. Isto bi tako bilo teško tvrditi da bi pravno pravilo koje sprečava društvo s namjerom ostvarivanja dobiti u prenošenju njegove imovine bez odgovarajuće naknade predstavljalo ograničenje poslovnog nastana. Stoga se, u izostanku ove činjenične pozadine, negativni utjecaji koji potječu od propisa Ujedinjene Kraljevine ne bi osjetili na razini društva ustupitelja, nego samo od onih društava koja se nalaze na višem položaju u grupi i konzorciju nego društvo ustupitelj i društva podnositelji, to jest na razini grupe, i to kao više porezno davanje grupe kao cjeline.

34.      Likvidnosna korist ili mogućnost raspolaganja tom koristi vjerojatno će povećati vrijednost društva ustupitelja i, u skladu s tim, svakog udjela u njemu. To znači da je mogućnost grupne olakšice od koristi za vlasnike društva ustupitelja, bila ona izravna ili neizravna društva majke, ili članove konzorcija s manjinskim udjelima(17).

35.            Za društvo podnositelja takvo je rješenje financijski neutralno: ono društvu ustupitelju plaća iznos koji odgovara porezu koji izbjegava zbog ustupanja umjesto plaćanja istog iznosa riznici. Međutim, budući da propisi Ujedinjene Kraljevine zahtijevaju, također u kontekstu olakšica u okviru konzorcija, da društvo podnositelj i društvo poveznica pripadaju istoj grupi, korist koju grupa stekne od olakšice objašnjava dogovore između društava podnositelja i društava ustupitelja, s obzirom na to da na razini grupe dovodi do manjeg poreznog davanja(18).

C –    Koja je temeljna sloboda bitna ratione materiae?

36.      S obzirom na kriterije utvrđene u sudskoj praksi Suda, može se činiti dvojbenim odnose li se propisi Ujedinjene Kraljevine na slobodu poslovnog nastana. Da bi sloboda poslovnog nastana bila primjenjiva, Sud je pridao važnost stupnju kontrole koja se provodi nad određenim društvom. U ovom predmetu stupanj kontrole koji se zahtijeva na temelju nacionalnog prava može biti u rasponu od 5 %, što jedva omogućuje kontrolu, pa sve do 74,99 %. Međutim, pitanje se čini riješenim činjeničnim stanjem slučaja, kako ću dalje obrazložiti, te je sloboda poslovnog nastana također kontekst u okviru kojega se nalaze pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev.

37.      U vezi s trećim zemljama i s obzirom na složenu društvenu strukturu Hutchison Whampoa Groupa, postavlja se pitanje trebaju li se odnosni propisi Ujedinjene Kraljevine sagledati u svjetlu slobode poslovnog nastana, koja nije primjenjiva u odnosu na treće zemlje, i/ili u svjetlu slobode kretanja kapitala, koja se primjenjuje i u odnosu na te zemlje.

38.      U presudi Test Claimants in the FII Group Litigation Sud je u vezi s pitanjem jesu li nacionalni propisi obuhvaćeni jednom ili drugom slobodom kretanja naveo da je iz ustaljene sudske prakse razvidno da se u obzir mora uzeti svrha dotičnih propisa. Nacionalni propisi koji su primjenjivi samo na one udjele koji imatelju omogućavaju odlučujući utjecaj na odluke društva i utvrđivanje njegovih djelatnosti obuhvaćeni su slobodom poslovnog nastana. S druge strane, nacionalni propisi koji se primjenjuju na udjele stečene samo s namjerom financijskih ulaganja i bez namjere utjecanja na upravljanje i kontrolu društva moraju se analizirati isključivo u svjetlu slobodnog kretanja kapitala(19).

39.      U situacijama u kojima se iz njihove svrhe ne može utvrditi jesu li nacionalni propisi obuhvaćeni područjem primjene članka 49. UFEU-a ili članka 63. UFEU-a, Sud uzima u obzir činjenice odnosnog predmeta kako bi utvrdio je li situacija na koju se odnosi spor u glavnom postupku obuhvaćena jednom ili drugom odredbom (moje isticanje)(20).

40.      Ovdje treba razlikovati dvije vrste grupnih olakšica dostupnih na temelju prava Ujedinjene Kraljevine. S obzirom na svoju svrhu, pravila Ujedinjene Kraljevine o grupnim zahtjevima za grupne olakšice jednoznačno se odnose na one udjele koji imatelju omogućavaju odlučujući utjecaj na odluke društva i određivanje njegovih djelatnosti Ona se primjenjuju na društva kćeri u kojima drugo društvo drži barem 75 % temeljnog kapitala. Pravila su stoga obuhvaćena područjem primjene slobode poslovnog nastana.

41.      U odnosu na konzorcijalne zahtjeve za grupne olakšice situacija je manje jasna. Odredbe o olakšicama u okviru konzorcija primjenjuju se u situacijama u kojima barem 75 % kapitala društva konzorcija drže članovi konzorcija, od kojih svaki ne drži manje od 5 % ili 75 % i više udjela u temeljenom kapitalu(21). To se odnosi na situacije u kojima postoji jedan dominantan vlasnik, ali i one u kojima postoji više međusobno ovisnih imatelja udjela. Teoretski bi moglo postojati društvo konzorcij s 20 imatelja udjela od kojih svaki ima udio od 5 %. Iz te situacije može proizići situacija u kojoj postoji 20 društava poveznica i društvo konzorcij moglo bi ustupiti svoje gubitke u dijelovima od 5 % prema 20 različitih društava grupe.

42.      Prema mojem mišljenju, nije predviđeno da se odredbe Ujedinjene Kraljevine o olakšici u okviru konzorcija primjenjuju samo na one udjele koji imatelju omogućavaju odlučujući utjecaj na odluke društva. Kako je zastupnik društava podnositelja naveo na raspravi, prema poreznim propisima Ujedinjene Kraljevine nije potrebno da članovi konzorcija provode bilo koju vrstu pravno definirane kolektivne kontrole društva konzorcija(22). Stoga se, prema mojem mišljenju, udjeli koji su prikladni za olakšicu u okviru konzorcija mogu smatrati izravnim ulaganjima, a njihova moguća ograničenja kao ograničenja slobode kretanja kapitala(23).

43.      Međutim, odredbe Ujedinjene Kraljevine također dopuštaju situacije u kojima je društvo konzorcij pod kontrolom jedne grupe društava. To je situacija društva ustupitelja u ovom predmetu: 65 % temeljnog kapitala tog društva neizravno drži Hutchison Whampoa Group (50,1 % preko društva poveznice i 14,9 % preko triju društava u grupi s Britanskih Djevičanskih otoka). Posljedično, predmetne odredbe u načelu mogu ograničiti slobodu poslovnog nastana te bi se trebalo smatrati da je predmetna situacija u glavnom postupku obuhvaćena područjem primjene te temeljne slobode.

44.      S obzirom na ta razmatranja, mislim da su činjenice ovog slučaja obuhvaćene područjem primjene članka 43. UEZ-a, što opravdava ocjenu sustava olakšica u okviru konzorcija u Ujedinjenoj Kraljevini u svjetlu slobode poslovnog nastana.

D –    Postojanje ograničenja slobode poslovnog nastana

45.      Sloboda poslovnog nastana, koju članak 43. UEZ-a priznaje državljanima EU-a i koja uključuje pravo pokretanja i obavljanja djelatnosti kao samozaposlene osobe te pravo osnivanja i upravljanja poduzećima pod uvjetima koji su za vlastite državljane utvrđeni propisima države članice u kojoj se ostvaruje taj poslovni nastan, za društva koja su osnovana u skladu s propisima države članice u kojoj imaju svoje registrirano sjedište, središnju upravu ili glavno mjesto poslovanja, u skladu s člankom 48. UEZ-a, obuhvaća pravo obavljanja djelatnosti putem društva kćeri, podružnice ili zastupništva. Budući da se drugom rečenicom članka 43. stavka 1. UEZ-a gospodarskim subjektima izričito daje mogućnost slobodnog izbora pravnog oblika u kojem žele obavljati svoje djelatnosti u drugoj državi članici, ta se sloboda izbora ne može ograničiti diskriminatornim poreznim odredbama(24).

46.      Propisi Ujedinjene Kraljevine zahtijevaju da je društvo poveznica u Ujedinjenoj Kraljevini ili da je nerezidentno društvo koje posluje u Ujedinjenoj Kraljevini putem trajnog poslovnog nastana. Ta je odredba očito ograničenje slobode poslovnog nastana društva poveznice s poslovnim nastanom u Luksemburgu i njezina neposrednog društva majke, koje također ima poslovni nastan u Luksemburgu.

47.      U presudi Marks & Spencer Sud je zaključio da „grupna olakšica kao što je ona u glavnom postupku za dotična društva predstavlja poreznu prednost. Ubrzavanjem poravnanja gubitaka društava koja su pretrpjela gubitke tako da im se omogućava neposredno prebijanje s dobiti drugih društava u grupi ta olakšica daje likvidnosnu prednost.“(25) Znači li to da se šteta osjeća samo na razini grupi ili od društva majke grupe, koje je u ovom slučaju društvo iz treće zemlje? Prema mojem mišljenju, ne.

48.      Kako je gore objašnjeno, na stvarnoj razini sustav grupnih olakšica Ujedinjene Kraljevine prebija dobit s gubicima unutar grupe i/ili konzorcija, ali ne putem konsolidiranog poreznog računovodstva ili prijenosa oporezive dobiti kao grupnog doprinosa, nego sporazumima kojima se gubici ustupaju u zamjenu za naknadu, stvarajući time likvidnosnu korist za društvo ustupitelja. Ako se ne prizna ustupanje gubitaka i posljedično olakšica u okviru konzorcija zbog državne pripadnosti društva poveznice, u prvom je redu društvo ustupitelj ono koje trpi negativne financijske utjecaje u obliku gubitka likvidnosne koristi. U sudskoj praksi takva se likvidnosna korist smatra nepovoljnim tretmanom koji predstavlja ograničenje(26). Šteta koju pretrpi društvo zbog statusa rezidentnosti društva majke u presudi Metallgesellschaft i drugi smatrala se dovoljnom za utvrđenje da je povrijeđena sloboda poslovnog nastana(27).

49.      Štetu su također osjetili vlasnici društva ustupitelja, kao umanjenje vrijednosti svojih udjela, neovisno o tome predstavljaju li oni većinske udjele, stabilnu manjinu ili portfeljna ulaganja. Naravno, s gledišta slobode poslovnog nastana jedino je prvo bitno.

50.      Stoga je u ovom predmetu društvo poveznica iz Luksemburga koje neizravno drži 50,1 % temeljnog kapitala u društvu ustupitelju iz Ujedinjene Kraljevine u nepovoljnijem položaju nego što bi društvo rezident Ujedinjene Kraljevine bilo u usporedivoj situaciji u vezi sa svojom sposobnosti da djeluje kao poveznica između dvaju društava iz Ujedinjene Kraljevine koja podliježu porezu na dobit. To ne mijenja činjenica da se negativan utjecaj i dalje odražava u vrijednosti društva poveznice u Luksemburgu te ga stoga osjećaju njegovi vlasnici, koji su djelomično društva iz trećih zemalja, i konačno društvo majka koncerna iz treće zemlje koje kontrolira složenu društvenu strukturu.

51.      Stoga postoji izravna diskriminacija na temelju državne pripadnosti društva poveznice. Odredbe Ujedinjene Kraljevine pružaju bolje mogućnosti za društvo poveznicu da osnuje svoje društvo kćer u Ujedinjenoj Kraljevini nego bilo gdje drugdje.

52.      Kao što sam gore objasnio, vlada Ujedinjene Kraljevine nije iznijela nijedan razlog koji bi opravdao ograničenje nametnuto nacionalnim propisima. Stoga nisam u mogućnosti ovdje razmotriti to pitanje.

53.      Na ovome mjestu treba također utvrditi jesu li se društva podnositelji zapravo ovlaštena pozivati na slobodu poslovnog nastana. Iz presude Philips Electronics UK(28) razvidno je da se društva u svrhu oporezivanja pozivaju na ograničenja slobode poslovnog nastana drugog s njima povezanog društva u mjeri u kojoj ta ograničenja utječu na njihovo vlastito oporezivanje. Stoga činjenica da se ni društvo ustupitelj ni društva podnositelji nisu koristili slobodom poslovnog nastana nije bitna u ovom pogledu.

54.      Stoga se društva podnositelji mogu za svoje porezne potrebe pozvati na ograničenje slobode poslovnog nastana nametnuto društvu poveznici ako pravila Ujedinjene Kraljevine, kako ih tumači nacionalni sud, nisu sukladna člancima 43. i 48. UEZ-a.

55.      Posredno zaključujem da zahtjev za rezidentnošću ili poslovnim nastanom u Ujedinjenoj Kraljevini koji se primjenjuje na društvo poveznicu u odnosu na konzorcijalni zahtjev za grupnu olakšicu predstavlja neopravdano ograničenje slobode poslovnog nastana i stoga je nedopušten na temelju članaka 43. i 48. UEZ-a.

E –    Treće zemlje i sloboda poslovnog nastana

56.      Odnos slobode poslovnog nastana i trećih zemalja u ovom je slučaju važan jer sud koji je uputio zahtjev svojim drugim pitanjem pita je li Ujedinjena Kraljevina obvezna ispraviti situaciju u kojoj se nalazi društvo podnositelj, primjerice priznajući mu poreznu olakšicu zbog gubitaka društva člana konzorcija, ako je društvo poveznica iskoristilo svoju slobodu poslovnog nastana iako društvo član konzorcija i društva podnositelji nisu iskoristili nijednu od sloboda koje omogućuje pravo Unije, a veza/veze između društva ustupitelja i društva podnositelja ostvaruje/ostvaruju se putem društava koja nemaju sva sjedište u EU-u/EGP-u.

57.      Ovo se pitanje, prema mojem mišljenju, mora analizirati u kontekstu prvog pitanja jer se u biti tiče sadržaja slobode poslovnog nastana, a ne pravnih sredstava dostupnih u postupovnom smislu pojma(29). Drugim riječima, čak i ako Ugovor zabranjuje zahtjev da društvo poveznica bude ili društvo rezident u Ujedinjenoj Kraljevini ili da ondje ima poslovni nastan, bi li ipak bilo dopušteno zahtijevati da društvo poveznica bude društvo iz EU-a/EGP-a ili da u lancu između društva ustupitelja i društava podnositelja ne sudjeluju treće zemlje?

58.      Za razliku od slobode kretanja kapitala, sloboda poslovnog nastana ne primjenjuje se u odnosu na treće države. Znači li to da su društva iz Europske unije koja zapravo kontroliraju društva ili fizičke osobe iz trećih zemalja isključena iz slobode poslovnog nastana? Drugim riječima, utječe li na slobodu poslovnog nastana društva poveznice iz Luksemburga činjenica da ga kontrolira društvo majka iz treće zemlje?

59.      Ovdje treba podsjetiti da, kad je riječ o slobodi poslovnog nastana, članak 48. UEZ-a društva koja su osnovana prema propisima država članica i imaju registrirano sjedište, središnju upravu ili glavno mjesto poslovanja unutar Europske unije stavlja u isti položaj kao i subjekte s državnom pripadnošću jedne države članice. Kako je Sud naveo u presudi ICI(30), sjedište društva jest ono koje u smislu članka 48. UEZ-a služi kao veza između pravnog sustava određene države, kao što je to državljanstvo u slučaju fizičkih osoba.

60.      U Ugovorima ili sudskoj praksi Suda ne postoji ništa što bi išlo u prilog stajalištu da bi sloboda poslovnog nastana koju pravo EU-a priznaje društvima navedenima u članku 48. UEZ-a bila ograničena s njihove strane zbog činjenice da se nalaze pod kontrolom pravnih ili fizičkih osoba iz trećih zemalja. Status društva iz Europske unije ovisi o mjestu u kojem se nalazi sjedište društva i pravnom sustavu prema kojem je društvo osnovano, a ne o državnoj pripadnosti njegovih imatelja udjela. Ako ta društva iz Europske unije ne bi bila obuhvaćena tom slobodom, mnoge pravne osobe čije je sjedište u Europskoj uniji bile bi isključene iz slobode poslovnog nastana te bi ih države članice mogle diskriminirati, i to ne samo putem oporezivanja.

61.      Presuda Halliburton Services(31) pokazala je da na prava društava iz država članica utemeljena na europskom pravu nije utjecala činjenica da je njihovo društvo majka Halliburton Inc. bilo osnovano u Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, iz te presude ne mogu se izvući dalekosežniji zaključci, s obzirom na situacije u kojima društva iz Europske unije bez zajedničkog društva majke iz Europske unije pripadaju grupi društava izvan Europske unije. U presudi Halliburton Services nacionalni sud već je potvrdio da se na temelju dvostranog ugovora u vezi s oporezivanjem između Nizozemske i Sjedinjenih Američkih Država nizozemsko društvo kći koje je kupilo stalnu poslovnu jedinicu njemačkog društva kćeri ne može diskriminirati zbog činjenice da je društvo majka grupe osnovano u Sjedinjenim Državama(32).

62.      Stoga u ovom predmetu društvo poveznica koje je registrirano u Luksemburgu i njegovo neposredno društvo majka, također registrirano u Luksemburgu, uživaju slobodu poslovnog nastana, neovisno o činjenici da ih u konačnici kontrolira društvo majka sa sjedištem u Hong Kongu.

F –    Dopuštena ograničenja

63.      Znači li to da Ujedinjena Kraljevina ne može zahtijevati izostanak neprekinutog lanca unutar Europske unije ili Europskog gospodarskog prostora između društva ustupitelja i društava podnositelja? Komisija u svojem očitovanju ističe da je Ujedinjena Kraljevina mogla podnijeti takav zahtjev, ali u odnosnom razdoblju u glavnom postupku to nije učinila.

64.      Mislim da ova situacija ne čini hipotetskim pitanja suda koji je uputio zahtjev niti čini nebitnim pitanje trećih zemalja, u smislu da ih Sud ne treba razmotriti. Zapravo, u situaciji u kojoj nacionalna odredba diskriminira „stranu“ pravnu ili fizičku osobu, zbog čega je u suprotnosti s pravom EU-a, nije nezamislivo da nacionalni sud može ispraviti tu situaciju tumačenjem kojim bi takva diskriminacija državljana ili društava EU-a/EGP-a bila uklonjena a da se korist od integracije ne proširi na pravne ili fizičke osobe iz trećih zemalja. Stvar je nacionalnog prava je li to pravno moguće; pravo EU-a ne zahtijeva da se temeljne slobode, osim slobodnog kretanja kapitala, proširuju na subjekte iz trećih zemalja(33).

65.      U presudi Test Claimants in the Thin Cap Group Litigation(34) Sud je iz područja primjene slobode poslovnog nastana isključio situacije u kojima je društvo majka koje kontrolira društva zajmoprimce i zajmodavce bilo rezidentno u državi nečlanici. Sud je zaključio da je postupanje s kamatom koju je platilo društvo koje prima zajam kao s isplaćenom dobiti utjecalo na slobodu poslovnog nastana, ali samo s obzirom na društvo majku iz treće zemlje koje uživa takvu razinu kontrole nad svakim od drugih društava koja joj omogućava utjecaj na odluke o njihovu financiranju. U takvoj situaciji članci 43. i 48. UEZ-a nisu bili primjenjivi.

66.      Budući da se sloboda poslovnog nastana ne proteže na treće zemlje, pravo Europske unije ne bi spriječilo propise Ujedinjene Kraljevine u određivanju obveze da društvo poveznica ima poslovni nastan u EU-u/EGP-u. Drugim riječima, ako u kontekstu olakšice u okviru konzorcija društvo ustupitelj ne može ustupiti gubitke ako je odnosno društvo poveznica društvo iz treće zemlje, situacija je izvan područja primjene članka 43. UEZ-a. Primjerice, ako bi u glavnom postupku društvo poveznica koje je i član konzorcija i grupe bilo osnovano na Britanskim Djevičanskim otocima umjesto u Luksemburgu, ne bi se moglo pozvati na slobodu poslovnog nastana u prilog zahtjevu za olakšicom u okviru konzorcija. To bi bio slučaj čak i ako bi društvo majka društva s Britanskih Djevičanskih otoka opet bilo društvo iz EU-a/EGP-a.

67.      Gore sam predložio tumačenje u skladu s kojim, s jedne strane, postoji povreda slobode poslovnog nastana ako je mogućnost ustupanja gubitaka isključena ako je društvo poveznica društvo iz EU-a/EGP-a, no, s druge strane, ne postoji povreda ako je društvo poveznica društvo iz treće zemlje. Ondje sam pristupio sustavu olakšica u okviru konzorcija s gledišta društva ustupitelja i štete koju može pretrpjeti i koja u smislu slobode poslovnog nastana utječe na njegove vlasnike. Također je nužno analizirati problem s gledišta društava podnositelja.

68.      Prema propisima Ujedinjene Kraljevine, društva podnositelji moraju pripadati istoj grupi kao društvo poveznica; drugim riječima, društvo podnositelj mora držati 75 % temeljnog kapitala društva poveznice ili obratno ili 75% temeljnog kapitala obaju društava mora držati treće društvo. U ovom predmetu temeljni kapital društva poveznice i društava podnositelja u cijelosti drži Hutchison International Limited, društvo iz Hong Konga čiji temeljni kapital u cijelosti drži društvo majka grupe – Hutchison Whampoa Ltd. Lanci od društva poveznice i društava podnositelja do njihovih zajedničkih društava majki prelaze preko društava iz EU-a/EGP-a i iz trećih zemalja; ona nemaju zajedničko društvo majku iz EU-a/EGP-a.

69.      U sustavu kao što je sustav olakšica u okviru konzorcija Ujedinjene Kraljevine nacionalna pravila koja uređuju potrebnu vezu između društva poveznice i društva podnositelja mogu utjecati na slobodu poslovnog nastana njihova zajedničkog društva majke najniže razine koje uživa financijsku korist što ju je stvorila mogućnost pripisivanja gubitaka jednog društva oporezivoj dobiti drugog društva, čime se smanjuje zajednička porezna obveza (pod)grupe ispod njega. Ako je to društvo majka najniže razine društvo iz EU-a/EGP-a, nacionalna pravila koja uređuju vezu mogu stvoriti zabranjena ograničenja slobode poslovnog nastana. Ako je to društvo majka najniže razine društvo iz treće zemlje, situacija je, slijedeći logiku iz presude Test Claimants in the Thin Cap Group Litigation, izvan područja primjene slobode poslovnog nastana.

70.      Nadalje, ako lanac između društva majke najniže razine iz Europske unije ili Europskog gospodarskog prostora i društva poveznice i/ili društava podnositelja prelazi preko trećih zemalja, situacija će biti izvan područja primjene članaka 43. i 48. UEZ-a. Sloboda poslovnog nastana ne proširuje pravo osnivanja društava kćeri ili podružnica u državama članicama na pravne osobe sa sjedištem u trećim zemljama. Isto kao što je državna pripadnost većinskih imatelja udjela nebitna za postojanje slobode poslovnog nastana u slučaju društava iz EU-a/EGP-a, ona je nebitna i za njezino nepostojanje u slučaju trećih zemalja.

G –    Slobodno kretanje kapitala

71.      Kao što sam gore objasnio, moguće je da se može ili treba smatrati da mjerodavna pravila Ujedinjene Kraljevine o olakšicama u okviru konzorcija utječu na slobodno kretanje kapitala, posebno na izravna ulaganja u kapital društva poveznice. Prema mojem mišljenju, to ne bi izmijenilo ishod gore provedene analize što se tiče odnosa unutar EU-a/EGP-a jer nemogućnost ustupanja gubitaka također stvara štetu imateljima udjela u tom društvu poveznici neovisno o tome imaju li oni većinski ili manjinski udjel.

72.      Ako se utječe na slobodno kretanje kapitala, to bi zahtijevalo proširivanje područja primjene olakšice u okviru konzorcija u Ujedinjenoj Kraljevini na treće zemlje. Međutim, budući da su propisi Ujedinjene Kraljevine također isključili društva poveznice iz trećih zemalja iz područja primjene olakšica u okviru konzorcija prije 31. prosinca 1993., mjerodavne odredbe ne bi bile obuhvaćene zabranom ograničenja slobodnog kretanja kapitala zbog klauzule stand-still u članku 57. stavku 1. UEZ-a (sada članak 64. stavak 1. UFEU-a)(35).

H –    Prijedlog odgovora

73.      Stoga predlažem da odgovor na prvo pitanje bude da se u okolnostima kao što su one u predmetu pred sudom koji je uputio zahtjev članci 43. i 48. UEZ-a protive zahtjevu prema kojem, u svrhu olakšice u okviru konzorcija, društvo poveznica mora biti rezident dotične države članice ili obavljati poslovnu djelatnost u toj državi članici putem trajnog poslovnog nastana koji se nalazi u njoj. Drugo, ti članci ne zabranjuju državi članici da zahtijeva od zajedničkog društva majke najniže razine unutar grupe društava kojoj pripadaju društvo poveznica i društva koja primaju gubitke u porezne svrhe da bude društvo iz EU-a/EGP-a i da se veze između društva poveznice i društava koja primaju gubitke u porezne svrhe sastoje isključivo od društava iz EU-a/EGP-a. U vezi s drugim pitanjem, na njega je odgovoriti dovoljno na sličan način kao na četvrto pitanje u presudi Philips Electronics UK.

IV –  Zaključak

74.      U svjetlu gornjih razmatranja, predlažem Sudu da na pitanja koja je postavio First-Tier Tribunal (Tax Chamber) odgovori na sljedeći način:

1.      U okolnostima kao što su one u predmetu pred sudom koji je uputio zahtjev članci 43. i 48. UEZ-a (sada članci 49. i 54. UFEU-a) protive se zahtjevu prema kojem, u svrhu olakšice u okviru konzorcija, društvo poveznica mora biti rezident dotične države članice ili obavljati poslovnu djelatnost u toj državi članici putem trajnog poslovnog nastana koji se nalazi u njoj. Međutim, ti članci ne sprečavaju da nacionalni propisi od zajedničkog društva majke najniže razine unutar grupe društava kojoj pripadaju društvo poveznica i društva koja primaju gubitke u porezne svrhe zahtijevaju da bude rezident države članice ili zemlje iz Europskog gospodarskog prostora i da se veze između društva poveznice i društava koja primaju gubitke u porezne svrhe sastoje isključivo od tih društava.

2.      Nacionalni sud ne smije primijeniti nijednu odredbu nacionalnih propisa ako je suprotna člancima 43. i 48. UEZ-a.

1 –      Izvorni jezik: engleski

2 –      U sadašnjem kontekstu grupa društava odnosi se na skupinu društava majki i društava kćeri koja funkcioniraju kao gospodarski subjekt sa zajedničkim vodstvom.

3 –      Općenito govoreći, konzorcij se može opisati kao udruga dvaju ili više društava čija je namjera sudjelovati u zajedničkoj djelatnosti ili udruživanju svojih sredstava kako bi se postigao zajednički cilj. Međutim, na temelju poreznih propisa Ujedinjene Kraljevine postojanje konzorcija ovisi o dosezanju utvrđenog praga vlasništva, bez postojanja zahtjeva za zajedničkim ciljem.

4      Vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika Poiaresa Madura u predmetu C-446/03, Marks & Spencer, Zb., I-10837, t. 17.

5 –      Presude od 16. srpnja 1998., ICI (C-264/96, Zb., str. I-4695.), Marks & Spencer, i od 6. rujna 2012., Philips Electronics UK (C-18/11)

6 –      U ovom predmetu mora se napraviti razlika između pojma „zajedničkog (društva) majke najniže razine“ i „(društva) majke koncerna“. Prvo se može opisati kako slijedi: društvo C je društvo majka najniže razine u odnosu na društva A i B ako su A i B njegova izravna ili neizravna društva kćeri, a društvo C nema društvo kćer D koje bi bilo društvo majka društava A i B. Društvo majka koncerna u grupi društava je društvo koje je izravno ili neizravno društvo majka svih društava u grupi i samo nije društvo kći nijednog drugog društva.

7 –      Društva podnositelji su: Felixstowe Dock and Railway Company Ltd, Savers Health and Beauty Ltd, Walton Container Terminal Ltd, WPCS (UK) Finance Ltd, AS Watson Card Services (UK) Ltd, Hutchison Whampoa (Europe) Ltd, Kruidvat UK Ltd i Superdrug Stores plc.

8 –      Relevantni subjekti između Hutchison Whampoa Ltd i društava podnositelja bila su različita holding društva osnovana izvan EU-a/EGP-a (Hong Kong ili Britanski Djevičanski otoci) i u EU-u (Ujedinjena Kraljevina i Nizozemska).

9 –      Član grupe Hutchison Whampoa naknadno je (23. lipnja 2005.) stekao potonja dva društva, tako da je sam Hutchison 3G UK Holdings Ltd postao član grupe definirane člankom 413. stavkom 3. točkom (a) ICTA-e.

10 –      Sukladno članku 413. stavku 3. ICTA-e

11 –      Presuda od 29. studenoga 2011., National Grid Indus (C-371/10, Zb., str. I-12273, t. 45)

12 –      Presuda Philips, t. 23. Drugi predmeti u kojima se postavilo pitanje raspodjele ovlasti za oporezivanje su, primjerice, Marks & Spencer (t. 45.) i presude od 15. svibnja 2008., Lidl Belgium (C-414/06, Zb., str. I-3601., t. 31.), od 25. veljače 2010., X Holding BV (C-337/08, Zb. 2010., str. I-1215, t. 28) i od 21. veljače 2013., A Oy (C-123/11, t. 23).

13 –      Nasuprot tome, nizozemska vlada zauzela je stajalište da postoji ograničenje slobode poslovnog nastana koje je opravdano.

14 –      Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice Kokott u predmetu Philips Electronics UK, t. 22 i navedenu sudsku praksu.

15 –      Vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika Poiaresa Madura u predmetu Marks & Spencer, t. 15.

16–      Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice Kokott u predmetu Philips Electronics UK, t. 14 i 29.

17 –      U svojem mišljenju u predmetu Lidl Belgium, t. 29. i 30., nezavisna odvjetnica Sharpston naglasila je prirodu likvidnosne štete koja se osjeti na razini grupe kao ograničenje slobode poslovnog nastana.

18 –      Sud je priznao tu korist na razini grupe u predmetu Marks & Spencer, t. 32 (za citat vidjeti dolje).

19 –      Presuda od 13. studenoga 2012., Test Claimants in the FII Group Litigation, C-35/11, t. 90. do 92.

20 –      Gore navedena presuda od 13. studenoga 2012., Test Claimants in the FII Group Litigation, t. 93. do 94.

21 –      Vidjeti članak 406. stavak 1. i članak 13. stavak 6. ICTA-e.

22 –      Ovo se razlikuje od presude od 24. svibnja 2007., Holböck, C-157/05, Zb., str. I-4051., u kojoj je postojala kolektivna kontrola društva od strane imatelja manjinskih udjela.

23 –      Ovdje bi trebalo podsjetiti da se ulaganja kojima se prenosi kontrola uvijek smatraju izravnim ulaganjima te da postoje ulaganja koja ne prenose kontrolu, no koja nisu samo financijska ili npr. portfeljna ulaganja jer se njima nastoji uspostaviti stabilan odnos u vezi s ciljnim društvom. U vezi s izravnim ulaganjima na temelju prava EU-a, Sud je odlučio da članak 63. UFEU-a o slobodnom kretanju kapitala u načelu obuhvaća kretanja kapitala koja uključuju poslovni nastan ili izravna ulaganja. Posljednje se odnosi na oblik sudjelovanja u društvu putem držanja dionica koje daje mogućnost učinkovitog sudjelovanja u upravljanju tim društvom i kontroli nad njim (vidjeti presude od 17. rujna 2009., Glaxo Wellcome, C-182/08, Zb., str. I-8591, t. 40., od 21. listopada 2010., Idrima Tipou, C-81/09, Zb., str. I-10161, t. 48. i presudu Test Claimants in the FII Group Litigation, t. 102). Prema terminologiji OECD-a, strano izravno ulaganje odnosi se na cilj uspostavljanja trajnog sudjelovanja. To podrazumijeva postojanje dugotrajnog odnosa i značajan stupanj utjecaja na upravu društva. Izravno ili neizravno vlasništvo od 10 % ili više glasačkih prava dokazuje taj odnos. Vidjeti OECD Benchmark Definition of Foreign Direct Investment. četvrto izdanje 2008., str. 48, t. 117. i Model Tax Convention on Income and on Capital: Condensed Version 2010 (dostupno na engleskom na www.oecd.org). Vidjeti također Smit, D., EU Freedoms, Non-EU Countries and Company Taxation, Kluwer Law International, 2012., str. 64. i 68.

24 –      Presuda Philips Electronics UK, t. 12. i 13.

25 –      Presuda Marks & Spencer, t. 32.

26 –      Gore navedena presuda od 13. studenoga 2012., Test Claimants in the FII Group Litigation, t. 84.

27 –      Presuda od 8. ožujka 2001. u spojenim predmetima Metallgesellschaft i drugi (C-397/98 i C-410/98, Zb., str. I-1727, t. 43).

28 –      Presuda Philips, t. 39.

29 –      Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice Kokott u predmetu Philips Electronics UK, t. 81.

30 –      Presuda Philips, t. 20.

31 –      Presuda od 12. travnja 1994., Halliburton Services (C-1/93, Zb., str. I-1137)

32 –      Vidjeti t. 6. te presude.

33 –      Situacija je ovdje drukčija od slučaja nezakonito dodijeljene državne potpore koja prema sudskoj praksi ne može biti povratno „legalizirana“: ovdje smo suočeni s granicama obveze države članice na temelju prava EU-a, a ne s posljedicama njegove povrede. Vidjeti presudu od 21. listopada 2003., van Calster i dr. (C-261/01 i C-262/01, Zb., str. I-12249.).

34 –      Presuda od 13. ožujka 2007., Test Claimants in the Thin Cap Group Litigation (C-524/04, Zb., str. I-2107., t. 98. do 100.)

35–      Može se primijetiti da je članku 402. stavcima 3A i 3B ICTA-e, koji su doneseni 2000. godine, prethodila odredba prema kojoj je „društvo“ značilo samo društva iz Ujedinjene Kraljevine. Vidjeti članak 258. stavak 7. ICTA-e iz 1970. godine (naveden u presudi ICI, t. 6).