Available languages

Taxonomy tags

Info

References in this case

Share

Highlight in text

Go

Privremena verzija

MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE

JULIANE KOKOTT

od 22. listopada 2020.(1)

Predmet C-581/19

Frenetikexito – Unipessoal Lda

protiv

Autoridade Tributária e Aduaneira

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) (Arbitražni porezni sud (Centar za upravnu arbitražu), Portugal))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2006/112/EZ – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Veći broj usluga – Kvalifikacija kao jedinstvena transakcija – Složena usluga – Pomoćna usluga glavnoj usluzi – Dvije neovisne usluge – Izuzeće od PDV-a – Pružanje medicinske skrbi”






I.      Uvod

1.        U skladu s člankom 2. stavkom 1. Direktive o PDV-u, predmet oporezivanja je svaka pojedinačna transakcija. Međutim, ponekad su pojedinačne transakcije toliko međusobno povezane (takozvani skup elemenata i radnji) da nije jasno treba li ih i dalje smatrati pojedinačnim i neovisnim transakcijama. Ovaj postupak odnosi se na pitanje koje je bitno za praksu, a to je pitanje u kojem slučaju veći broj usluga treba smatrati jedinstvenom složenom uslugom, neovisnom pomoćnom uslugom ili većim brojem neovisnih usluga.

2.        U ovom slučaju voditelj sportskog studija je uz usluge sportskog treniranja nudio i usluge nutricionističkog savjetovanja. Usluge koje je pružao u području sportskog treniranja kvalificirao je kao usluge koje se oporezuju PDV-om, a usluge nutricionističkog savjetovanja kao usluge koje se izuzimaju od poreza. Voditelj studija smatra da je u pogledu nutricionističkog savjetovanja riječ o neovisnoj usluzi pružanja medicinske skrbi koja se izuzima od poreza. Međutim, ta je pretpostavka od samog početka bespredmetna ako kombinacija sportskog treniranja i nutricionističkog savjetovanja predstavlja jednu jedinstvenu uslugu ili ako je nutricionističko savjetovanje pomoćna usluga sportskom treniranju koja nije neovisna. U tom bi slučaju u načelu bilo isključeno izuzeće transakcije od poreza. Suprotno tomu, u pogledu neovisne usluge trebalo bi ispitati predstavlja li nutricionističko savjetovanje zaista pružanje medicinske skrbi u smislu članka 132. stavka 1. točke (c) Direktive o PDV-u.

3.        Iako je Sud već u više navrata razmatrao slična pitanja(2), sud koji je uputio zahtjev smatra da iz dosadašnje sudske prakse Suda još ne proizlaze jasni kriteriji za ocjenu takvih skupova elemenata i radnji. Stoga ovaj postupak Sudu omogućuje da pojasni kriterije za oporezivanje PDV-om takozvanih skupovima elemenata i radnji. To bi nacionalnim specijaliziranim sudovima olakšalo da s pravnom sigurnošću i samostalno donesu odgovarajuću odluku o tome je li riječ o jedinstvenoj složenoj usluzi, pomoćnoj usluzi koja nije neovisna ili dvjema (glavnim) uslugama s kojima treba različito postupati.

II.    Pravni okvir

A.      Pravo Unije

4.        Pravni okvir ovog predmeta u pogledu prava Unije određuje se odredbama Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV-u)(3).

5.        Članak 1. stavak 2. drugi podstavak Direktive o PDV-u propisuje:

„Pri svakoj transakciji se PDV, izračunat na temelju cijene robe ili usluga po stopi koja se primjenjuje na takvu robu ili usluge, obračunava po odbitku iznosa PDV-a koji otpada izravno na pojedine troškovne komponente”.

6.        Članak 132. stavak 1. točka (c) Direktive o PDV-u predviđa izuzeće od PDV-a za „pružanje medicinske skrbi u okviru obavljanja medicinskih ili paramedicinskih profesija u skladu s njihovim definicijama u dotičnoj državi članici”.

B.      Portugalsko pravo

7.        Člankom 9. portugalskog Zakonika o porezu na dodanu vrijednost(4) prenosi se članak 132. Direktive o PDV-u. Točkom 1.(5) tog članka od plaćanja poreza izuzima se pružanje usluga u vezi s obavljanjem djelatnosti liječnika, zubara, primalja, medicinskih sestara i drugih zdravstvenih zanimanja.

III. Činjenice

8.        Frenetikexito – Unipessoal Lda (u daljnjem tekstu: tužitelj) društvo je sa sjedištem u Portugalu. Tužiteljeva djelatnost obuhvaća više područja. S jedne strane, vodi sportske studije i provodi programe sportskog treniranja. Uz to nudi, među ostalim, usluge nutricionističkog savjetovanja. Usluge nutricionističkog savjetovanja održavaju se jednom tjedno u prostorijama sportskog studija, a pruža ih stručna osoba koja je za to certificirana.

9.        Klijenti sportskih studija mogu uz programe treniranja dodatno ugovoriti uslugu nutricionističkog savjetovanja. Nakon ugovaranja odabrane usluge, klijent treba platiti uslugu nutricionističkog savjetovanja neovisno o tome je li se tom uslugom stvarno koristio. Tužitelj je na ukupnom računu zasebno naveo cijene koje je trebalo platiti za uslugu sportskog treniranja odnosno uslugu nutricionističkog savjetovanja. U skladu s podacima Portugalske Republike, 60 % ukupne mjesečne cijene odnosi se na sportsko treniranje, a 40 % na nutricionističko savjetovanje. Osim toga, tužitelj nudi vanjskim klijentima uslugu nutricionističkog savjetovanja kao neovisnu uslugu, bez sportskog treniranja.

10.      Na usluge u području nutricionističkog savjetovanja tužitelj, i u pogledu klijenata sportskog studija i u pogledu vanjskih klijenta, primjenjuje izuzeće od PDV-a za liječničke usluge u skladu s člankom 9. točkom 1. Zakonika o porezu na dodanu vrijednost. Usluge u području sportskog treniranja i u području nutricionističkog savjetovanja neovisne su te ih stoga s obzirom na PDV treba različito ocijeniti. Suprotno tomu, Autoridade Tributária e Aduaneira (Porezna i carinska uprava, Portugal, u daljnjem tekstu: porezna uprava) uslugu nutricionističkog savjetovanja smatra samo uslugom koja je pomoćna sportskom treniranju i koja nije neovisna. Potonja usluga ne izuzima se od PDV-a. Porezna uprava smatra da u tom slučaju to posljedično treba primijeniti i na uslugu nutricionističkog savjetovanja. Naime, za ocjenu pomoćne usluge koja nije neovisna s obzirom na PDV relevantna je samo glavna usluga.

11.      Stoga je porezna uprava nakon završetka poreznog nadzora izmijenila obračune PDV-a za sporna razdoblja 2014. i 2015. Tužitelj je pred sudom osporavao izmijenjene obračune.

IV.    Zahtjev za prethodnu odluku

12.      Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa (CAAD)) (Arbitražni porezni sud (Centar za upravnu arbitražu), Portugal) odlukom od 22. srpnja 2019. uputio je Sudu sljedeća dva pitanja:

„1.      U slučaju kada, kao u ovom predmetu, trgovačko društvo

(a)      obavlja uglavnom djelatnosti treniranja i održavanja dobrog tjelesnog stanja, a sporedno djelatnosti u vezi sa zdravljem, uključujući nutricionističke usluge, usluge nutricionističkog savjetovanja i procjene tjelesne kondicije, kao i masaže;

(b)      daje na raspolaganje svojim klijentima programe koji uključuju samo usluge sportskog treniranja i programe koji, osim usluga sportskog treniranja, uključuju i nutricionističke usluge,

treba li za potrebe članka 2. stavka 1. točke (c) Direktive 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. smatrati da je djelatnost u vezi sa zdravljem, osobito nutricionistička usluga, pomoćna u odnosu na djelatnost treniranja i održavanja dobrog tjelesnog stanja, zbog čega na nju treba primijeniti isti porezni tretman kao na glavnu djelatnost ili, naprotiv, treba smatrati da su djelatnosti u vezi sa zdravljem, osobito nutricionistička usluga i djelatnost treniranja i održavanja dobrog tjelesnog stanja odvojene i samostalne, tako da se na njih primjenjuju odgovarajući porezni tretmani predviđeni za svaku od tih djelatnosti?

2.      Je li za primjenu izuzeća predviđenog u članku 132. stavku 1. točki (c) Direktive 2006/112/EZ od 28. [studenoga 2006.] nužno da se usluge navedene u toj odredbi stvarno pružaju ili je za primjenu navedenog izuzeća dovoljno da se takve usluge samo stave na raspolaganje, tako da njihovo korištenje ovisi isključivo o klijentovoj volji?

13.      Tužitelj, Portugalska Republika i Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja u postupku pred Sudom.

V.      Pravna ocjena

A.      Prvo pitanje

14.      U okviru prvog pitanja sud koji je uputio zahtjev u biti pita predstavlja li kombinacija sportskog treniranja i nutricionističkog savjetovanja veći broj usluga koje je s obzirom na PDV potrebno zasebno ocijeniti.

15.      Svaku isporuku ili uslugu u načelu treba smatrati neovisnom uslugom (odjeljak 1.). Općenito, iz dosadašnje sudske prakse Suda proizlazi vrlo mali broj iznimnih slučajeva u kojima se može odstupiti od tog načela. Izdvojit ću te skupine slučajeva (odjeljak 2.) kako bih nakon toga ispitala je li u ovom predmetu riječ o takvom iznimnom slučaju (odjeljak 3.).

1.      Načelo: načelo neovisnosti svake usluge

16.      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, Sud polazi od toga da za potrebe PDV-a svaku transakciju općenito valja smatrati različitom i neovisnom(6). To zaključuje na temelju članka 1. stavka 2. drugog podstavka(7) i članka 2.(8) Direktive o PDV-u.

17.      Osim toga, Direktivom o PDV-u predviđa se detaljan sustav odredbi u pogledu mjesta pružanja usluge, izuzeća od poreza ili porezne stope. Ako bi se na usluge koje same po sebi treba različito ocijeniti paušalno primijenila jedinstvena ocjena u pogledu PDV-a samo zato što između njih postoji određena prostorna, vremenska ili materijalna povezanost, time bi se zaobišao taj detaljno razrađeni sustav.

18.      Već iz toga proizlazi da u načelu s obzirom na PDV treba ocijeniti svaku pojedinačnu uslugu samu po sebi. To vrijedi čak i ako između više usluga postoji određena povezanost jer imaju jedinstveni ekonomski cilj(9).

19.      Nije relevantan ni ugovorni oblik na kojem se zasniva svaka od usluga(10). Naime, ocjena transakcije s obzirom na PDV ne može ovisiti o mogućnostima oblikovanja ugovora koje pruža određeno nacionalno građansko pravo. Stoga, ako se više usluga, kao što je to djelomično slučaj u ovom predmetu, pruža na temelju samo jednog građanskopravnog ugovora, to ne dovodi u pitanje neovisnost tih usluga s obzirom na PDV(11).

2.      Odstupanja od načela neovisnosti svake usluge

20.      Međutim, načelo neovisnosti svake usluge nije apsolutno. Naime, transakcije se ne bi smjele umjetno rastavljati kako se ne bi utjecalo na funkcionalnost sustava PDV-a(12). Stoga je tretman skupa elemenata i radnji s obzirom na PDV u raskoraku između, s jedne strane, načela neovisnosti usluga i, s druge strane, zabrane umjetnog rastavljanja jedinstvenih transakcija.

21.      Sud je u tom pogledu utvrdio dva odstupanja od načela neovisnosti usluge: to su, kao prvo, jedinstvene složene usluge (odjeljak (a)) i, kao drugo, pomoćne usluge koje nisu neovisne (odjeljak (b)). Usto se u Direktivi o PDV-u još navodi odstupanje usko povezanih transakcija (odjeljak (c)).

a)      Prvo odstupanje: jedinstvena složena usluga

22.      Što se tiče jedinstvene složene usluge, više sastavnica usluge čini jedinstvenu uslugu sui generis. Prema sudskoj praksi suda, riječ je o jedinstvenoj usluzi kada su dva ili više elemenata ili radnje koje izvrši porezni obveznik tako usko povezani da objektivno čine jednu ekonomski nerazdvojivu isporuku čije bi zasebno razmatranje bilo umjetno(13). Sud utvrđuje je li to slučaj time što određuje karakteristična obilježja(14) i stoga prirodu određene transakcije(15) s „gledišta prosječnog potrošača”(16).

23.      Stoga je odlučujuće pitanje smatra li prosječni potrošač (odnosno prosječni primatelj usluge) da je u pogledu primljene usluge riječ o velikom broju neovisnih usluga ili o jednoj usluzi. Pritom je relevantan kriterij stajalište javnosti, odnosno pitanje što većina pod time podrazumijeva. Budući da Sud upućuje na „prosječnog potrošača”, primjenjuje tipizaciju kojom se koristi i u drugim pravnim područjima(17).

24.      Sud je u svojoj sudskoj praksi utvrdio različite indicije za ocjenu skupa elemenata i radnji s obzirom na PDV. To su nerazdvojivost sastavnica usluge (točka 25. i sljedeće), odvojena dostupnost usluga (točka 29.), ekonomska svrha usluga (točka 30. i 31.) i zaseban obračun (točka 32. i 33.).

1)      Nerazdvojivost sastavnica usluge

25.      Jedinstvenu složenu uslugu obilježava nerazdvojivost sastavnica usluge(18). Što se tiče jedinstvene složene usluge, pojedinačne sastavnice usluge čine novu neovisnu uslugu tako da je u skladu sa stajalištem javnosti riječ o samo jednoj usluzi.

26.      To je vidljivo iz primjera transakcija u području ugostiteljstva koje se sastoje od različitih sastavnica usluge poput isporuke prehrambenih proizvoda i usluga kao što su priprema hrane ili stavljanja na raspolaganje namještaja i posuđa(19). Rastavljanje na isporuku robe i pružanje usluge klijentima u tom bi slučaju bilo umjetno. Za prosječnog posjetitelja restorana upravo povezanost pojedinačnih sastavnica čini doživljaj „posjeta restoranu”, odnosno uslugu(20). Situacija je drukčija kad kupac hranu dobiva samo na kiosku brze hrane. Tipični posjetitelj kioska brze hrane to smatra samo jednom isporukom prehrambenih proizvoda(21), čak i ako su priprema i „posluživanje” na kiosku brze hrane zasebne usluge.

27.      Sa stajališta prosječnog potrošača, u slučaju jedinstvene složene usluge pojedinačne sastavnice gube svoju neovisnost te postaju sporedne u odnosu na novu uslugu sui generis. Predmet ispitivanja u tom je slučaju samo ta jedna usluga u svojoj cijelosti. Točno je da nije relevantna ocjena pojedinačnih sastavnica usluge. Pitanje je li jedinstvena složena usluga isporuka robe u skladu s člankom 14. stavkom 1. ili isporuka usluga u skladu s člankom 24. stavkom 1. Direktive o PDV-u također je pitanje na koje se može odgovoriti samo sa stajališta javnosti.

28.      Stoga je pomalo nejasno to što Sud ponekad navodi da je za ocjenu jedinstvene usluge relevantno pitanje „prevladavaju” li sastavnice isporuke robe ili isporuke usluge(22). Ta formulacija upućuje na to da treba rastaviti pojedinačne sastavne dijelove koje zatim treba ocijeniti. Međutim, to se samo odnosi na pitanje treba li složenu uslugu (sui generis) u skladu s mišljenjem relevantne javnosti smatrati isporukom robe ili isporukom usluge.

2)      Odvojena dostupnost usluga

29.      Odvojena dostupnost usluga pokazatelj je da nije riječ o jedinstvenoj složenoj usluzi. Prema sudskoj praksi Suda, činjenica da su usluge dostupne neovisno jedna o drugoj upućuje na to da je u smislu PDV-a riječ o više neovisnih usluga(23). Suprotno tomu, u prilog jedinstvenoj složenoj usluzi ide slučaj u kojem primatelj usluga jednu sastavnicu usluge ne može primiti bez druge(24). Stoga je riječ o jedinstvenoj složenoj usluzi kad posjetitelji vodenog parka sa svojom ulaznicom mogu pristupiti svim instalacijama parka neovisno o tome kojom se instalacijom zapravo koriste(25).

3)      Nužnost sastavnica usluge za svrhu usluge

30.      Jedinstvena ekonomska svrha također je pokazatelj da je riječ o jedinstvenoj složenoj usluzi(26). Ako je prosječnom primatelju usluge bitna upravo povezanost više usluga, to ide u prilog jedinstvenoj složenoj usluzi. Prema sudskoj praksi Suda, riječ je o jedinstvenoj složenoj usluzi kad su sve sastavnice usluge nužne za ostvarivanje cilja usluge(27).

31.      Primjerice, prilikom upravljanja portfeljem banka obično pruža dvije vrste usluga: kupnju i prodaju vrijednosnih papira te upravljanje tim papirima. Kad se u tom slučaju sastavnice usluge međusobno uvjetuju jer je vlasnik imovine banku ovlastio za upravljanje vrijednosnim papirima upravo zato da bi ta banka mogla odlučiti o najpovoljnijem trenutku kupnje i prodaje tih vrijednosnih papira, riječ je o jednoj usluzi(28). Ta se usluga odnosi na povećanje imovine koja je povjerena na upravljanje te se, za razliku od same prodaje vrijednosnih papira, ne izuzima od poreza(29).

4)      Zaseban obračun kao pokazatelj razdvojivosti usluga

32.      Prema sudskoj praksi Suda, ako se za skup elemenata i radnji ugovori ukupna cijena, to je također pokazatelj da je riječ o jedinstvenoj složenoj usluzi(30). Međutim, u obrnutom slučaju, ugovaranje zasebnih cijena za pojedinačne sastavne dijelove usluge također je samo pokazatelj da je riječ o više neovisnih usluga(31). Naime, zasebno određivanje cijena u pojedinačnom se slučaju može samo temeljiti na unutarnjem izračunu koji je proveo pružatelj usluga.

33.      Međutim, ako se cijena koja se pripisuje pojedinačnim sastavnicama usluge ne može jednostavno odrediti, to ide u prilog jedinstvenoj složenoj usluzi. Naime, u suprotnom bi rastavljanje bilo umjetno. To je primjerice slučaj u pogledu usluga parkiranja i prijevoza izvan zračne luke (takozvani off-airport park and ride services) kad klijenti ostave svoje vozilo na parkiralištu izvan prostora zračne luka, a upravitelj parkirališta preuzima prijevoz do zračne luke(32). Ako cijena ovisi samo o trajanju parkiranja a da se zasebno ne obračuna prijevoz, to određivanje cijene ide u prilog jedinstvenoj složenoj usluzi(33).

b)      Drugo odstupanje: pomoćna usluga koja nije neovisna

34.      Također je potrebno odstupiti od načela neovisnosti svake pojedinačne usluge kad određena usluga predstavlja samo uslugu koja je pomoćna glavnoj usluzi i koja nije neovisna(34). Usluga se smatra pomoćnom glavnoj usluzi kada za klijente ne predstavlja cilj sam po sebi, nego sredstvo za korištenje isporučiteljevom glavnom uslugom pod najboljim uvjetima(35). Pomoćna usluga ima samo manji značaj u odnosu na glavnu uslugu zbog čega „slijedi poreznu sudbinu glavne isporuke”(36). To znači da je postupanje s pomoćnom uslugom s obzirom na PDV jednako postupanju s glavnom uslugom.

35.      Za razliku od jedinstvene složene usluge, rastavljanje skupa elemenata i radnji na glavnu i pomoćnu uslugu ne uzrokuje umjetno rastavljanje. Glavna i pomoćna usluga jasno se mogu odvojiti jedna od druge. Međutim, pomoćne usluge koje nisu neovisne sporedne su prirode u odnosu na glavne usluge koje joj pripadaju(37). Pomoćna usluga nema neovisnu, nego samo „sporednu” funkciju.

36.      Primjerice, tipične pomoćne usluge prilikom isporuke robe jesu njihovo pakiranje ili otprema. Potonje usluge nemaju isti značaj kao i neovisna glavna usluga, s obzirom na to da su potrebne samo za ostvarivanje ciljeva same ugovorne svrhe. Isto vrijedi primjerice i u slučaju kad pružatelj usluga uz naknadu stavi na raspolaganje različite mogućnosti plaćanja(38).

37.      U pogledu takvih pomoćnih usluga koje nisu značajne, odustajanje od neovisne ocjene s obzirom na PDV ne može ugroziti detaljno razrađeni sustav koji se predviđa Direktivom o PDV-u. Stoga radi praktičnosti treba polaziti od jedinstvene transakcije. Ni načelo porezne neutralnosti, u skladu s kojim se sa sličnim uslugama koje su međusobno konkurentne u svrhe PDV-a ne smije različito postupati, u pogledu tog slučaja ne zahtijeva rastavljanje transakcija(39). Naime, ne postoji tržišno natjecanje ako pružatelj usluga može pružiti sporednu pomoćnu uslugu samo ovisno o glavnoj usluzi.

38.      U sudskoj praksi Suda mogu se i u pogledu tog slučaja pronaći pokazatelji kao što je odnos vrijednosti među pojedinačnim uslugama (odjeljak 1.) ili nepostojanje neovisnog ekonomskog interesa primatelja usluga (odjeljak 2.).

1)      Neznatna vrijednost u odnosu na druge (glavne) usluge

39.      Jednako postupanje s pomoćnom i glavnom uslugom u tom pogledu ne izaziva zabrinutost jer je opseg pomoćne usluge zaista zanemariv(40). Zbog toga Sud razgraničava pomoćnu uslugu od neovisne usluge u dijelu u kojem pružanje usluge znatno utječe na ukupnu cijenu, a troškovi nisu ograničeni na isključivo marginalni dio(41).

40.      Primjerice, ako hotelijer svojim gostima nudi uslugu prijevoza od lokalne zračne luke i ako troškovi za to u usporedbi sa smještajem čine samo manji dio, tada to u pravilu predstavlja samo pomoćnu uslugu. Naposljetku, u pogledu usluge prijevoza riječ je o uobičajenoj aktivnosti hotelijera čija je svrha korištenje glavnom uslugom pod najboljim uvjetima(42). Suprotno tomu, taj se slučaj može drukčije ocijeniti ako je riječ o vrlo udaljenom mjestu polaska ili prijevozu do izletišta i usluga prijevoza stoga znatno utječe na ukupnu cijenu(43).

2)      Nepostojanje neovisnog ekonomskog interesa primatelja usluga

41.      Osim toga, za pomoćne usluge koje nisu neovisne uobičajeno je da primatelj usluga nema neovisan ekonomski interes za te usluge(44). U ekonomskom pogledu, njihov je cilj samo upotpunjavanje i dopuna glavnoj usluzi te se zbog toga obično na nju nadovezuju(45). Sa stajališta prosječnog potrošača, njihova se ekonomska svrha može ostvariti samo u vezi s glavnom uslugom.

42.      Kako bi se utvrdio međusobni odnos više usluga, određeni ugovorni sporazumi mogu biti važan pokazatelj(46). Primjerice, isporuke vode, grijanja i električne energije mogle bi se smatrati uslugama koje nisu neovisne i koje su pomoćne glavnoj usluzi „najma”. Naime, primatelj usluge ima interes za te usluge koje se uobičajeno obavljaju samo u okviru uporabe prostora. U tom pogledu nije relevantno pitanje obračunavaju li se te pomoćne usluge, kao što je to slučaj u pogledu vode i grijanja, ovisno o potrošnji(47). Suprotno tomu, neuobičajene usluge najma samo u iznimnim slučajevima mogu biti pomoćna usluga koja nije neovisna(48).

43.      Pomoćnoj usluzi koja nije neovisna ne protivi se to da je pomoćnu uslugu koja nije neovisna u teoriji mogla pružiti i treća strana na način da primjerice najmoprimac dobiva električnu energiju izravno od isporučitelja električne energije(49). Naprotiv, činjenica da u teoriji treća strana može pružiti uslugu čini dio koncepta transakcije koji se sastoji od pomoćne i glavne usluge(50).

c)      Treće odstupanje: usko povezana aktivnost

44.      Posljednje odstupanje od načela neovisnosti svake pojedinačne usluge proizlazi iz same Direktive o PDV-u. „Usko povezanim aktivnostima” i uslugama izuzetim od poreza zajedničko je izuzeće od poreza, kako bi se omogućila puna djelotvornost poreznih izuzeća.

45.      Primjer za to jest porezno izuzeće bolničke i medicinske zaštite u skladu s člankom 132. stavkom 1. točkom (b) Direktive o PDV-u. Kako bi se ostvario terapeutski cilj, u pojedinačnom slučaju mogu biti potrebne dodatne usluge koje se razlikuju od isključivo medicinske i bolničke zaštite kao što su to usluge vanjskog laboratorija(51). Ako bi se na takve usluge primjenjivao PDV, to ne bi bilo u skladu s ciljem smanjenja troškova zdravstvenog sustava(52). Stoga zakonodavac u članku 132. stavku 1. točki (b) Direktive o PDV-u pojašnjava da se „usko povezane aktivnosti” koje se odnosu na samu zaštitu isto tako izuzimaju od poreza.

46.      U okviru usko povezanih aktivnosti Sud ponekad upotrebljava pojmove „glavna i pomoćna usluga”(53). To u najužem smislu nije sasvim točno. Kad bi već usko povezane aktivnosti bile pomoćna usluga, ne bi bilo potrebno izričito porezno izuzeće tih aktivnosti. Izuzele bi se od poreza već na temelju njihove prirode pomoćne usluge koja nije neovisna.

47.      Smatram da Sud svojom terminologijom samo i namjerava pojasniti da su usko povezane aktivnosti, kao i pomoćne usluge u prethodno navedenom smislu, „sporedne prirode” iako je riječ o neovisnim uslugama. Stoga njih, za razliku od pomoćnih usluga koje nisu neovisne, zaista može pružiti i neki drugi porezni obveznik, koji zapravo ne pruža uslugu koja se izuzima od poreza(54). Ni identitet pružatelja usluge nije uvjet za usko povezanu aktivnost(55).

3.      Ocjena usluge nutricionističkog savjetovanja koja se pruža u ovom slučaju

48.      Ako tužitelj, kao u ovom slučaju, uz usluge sportskog treniranja pruža usluge nutricionističkog savjetovanja, obje usluge imaju zajednički ekonomski cilj: jednako su prikladne za poboljšanje fizičke spreme i povećanje sportskih sposobnosti. Korištenje jednom uslugom povećava učinkovitost druge usluge.

49.      Međutim, suprotno mišljenju Portugala, iz toga nužno ne proizlazi, barem ne pretežno, da usluge u području sportskog treniranja i nutricionističkog savjetovanja koje se pružaju na temelju jedinstvenog ugovora treba smatrati jedinstvenom transakcijom. Sama ekonomska povezanost dviju usluga nije dovoljna kako bi se prevladala načelna neovisnost svake pojedinačne usluge (vidjeti točku 18. ovog mišljenja).

50.      U ovom slučaju drukčija ocjena ne proizlazi iz okolnosti da se usluga nutricionističkog savjetovanja pruža u sportskom studiju. Naime, u pogledu kombinacije sportskog treniranja i nutricionističkog savjetovanja isključuju se i mogućnost postojanja jedinstvene složene usluge (točka 51. i sljedeće) kao i mogućnost postojanja pomoćne usluge koja nije neovisna (točka 55. i sljedeće).

a)      Nepostojanje jedinstvene složene usluge

51.      Riječ je o jedinstvenoj složenoj usluzi kada su dva ili više elemenata ili radnje koje izvrši porezni obveznik tako usko povezani da objektivno čine jednu ekonomski nerazdvojivu isporuku čije bi zasebno razmatranje bilo umjetno(56). Pokazatelji za to su nerazdvojivost sastavnica usluge (točka 25. i sljedeće), odvojena dostupnost usluga (točka 29.), nužnost sastavnica usluge za svrhu usluge (točka 30. i sljedeća) i zaseban obračun (točka 32. i sljedeća). U ovom slučaju nije riječ o tim pokazateljima.

52.      Čak i ako klijenti odaberu cjelokupni paket usluga koji se sastoji od sportskog treniranja i nutricionističkog savjetovanja, pojedinačne sastavnice usluge (sportsko treniranje i nutricionizam) nisu međusobno nerazdvojivo povezane. Naposljetku, usluge pruža različito osoblje u različito vrijeme i u različitim prostorijama. Stoga se zasebna ocjena s obzirom na PDV ne čini umjetnom. Naime, prosječni klijent sportskog studija mogao bi pretpostaviti da je riječ o dvjema uslugama.

53.      Usluge sportskog treniranja i nutricionističkog savjetovanja dostupne su primatelju usluge i neovisno jedna o drugoj. Svaki klijent može obje ponude ugovoriti zajedno ili svaku pojedinačno. Pohađanje nutricionističkog savjetovanja također nije nužno za smisleno provođenje sportskog treniranja. To već proizlazi iz činjenice da tužitelj nudi programe sportskog treniranja koji uključuju uslugu nutricionističkog savjetovanja i programe koji ne uključuju tu uslugu.

54.      Naposljetku, u ovom se slučaju i iz zasebnog obračuna može zaključiti da je riječ o dvjema neovisnim uslugama. Iako je točno da prilikom zajedničkog ugovaranja usluge sportskog treniranja i nutricionističkog savjetovanja treba platiti mjesečnu ukupnu cijenu, provodi se zasebno određivanje cijene koje tužitelj navodi u računu.

b)      Nepostojanje pomoćne usluge koja nije neovisna

55.      U ovom slučaju nisu ispunjeni ni kriteriji za pomoćnu uslugu koja nije neovisna. Usluga se smatra pomoćnom glavnoj usluzi kada za klijente ne predstavlja cilj sam po sebi, nego sredstvo za korištenje isporučiteljevom glavnom uslugom pod najboljim uvjetima(57). Pokazatelji za tu sporednu funkciju jesu odnos vrijednosti među pojedinačnim uslugama (točka 39. i 40.) ili nepostojanje neovisnog ekonomskog interesa primatelja usluga (točka 41. i sljedeće). U ovom slučaju nije riječ ni o tim pokazateljima.

56.      Činjenica da nutricionističko savjetovanje nije zanemariva pomoćna usluga koja nije neovisna proizlazi već iz odnosa vrijednosti među pojedinačnim uslugama u području sportskog treniranja i u području nutricionističkog savjetovanja. Kao što to tvrdi Portugal, 40 % ukupne cijene koju treba mjesečno platiti odnosi se na nutricionističko savjetovanje. Stoga iznos koji treba platiti za nutricionističko savjetovanje nije marginalni dio ukupne cijene.

57.      Primatelj usluge također ima neovisan ekonomski interes u pogledu nutricionističkog savjetovanja. Kao što je već navedeno, ekonomski interes pomoćne usluge koja nije neovisna može se ostvariti samo u vezi s glavnom uslugom koja joj pripada. Upravo to ovdje nije slučaj. Sportsko treniranje nije relevantno za cilj zdrave prehrane koji se nastoji ostvariti nutricionističkim savjetovanjem. Zdrava prehrana i dovoljna tjelesna aktivnost na jednak su način sastavni dijelovi zdravog načina života, ali sa stajališta javnosti obuhvaćaju različita područja života. Stoga nutricionističko savjetovanje nije samo dopuna sportskom treniranju.

4.      Zaključak

58.      Konačno, usluge koje u ovom slučaju pruža tužitelj u okviru nutricionističkog savjetovanja neovisne su usluge u smislu Direktive o PDV-u, koje ne ovise o ocjeni sportskog treniranja s obzirom na PDV.

B.      Drugo pitanje

59.      Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev naposljetku pita primjenjuje li se porezno izuzeće iz članka 132. stavka 1. točke (c) Direktive o PDV-u i u slučaju kad je točno da se usluga nutricionističkog savjetovanja plaća, ali se ne koristi. Pritom sud očito polazi od toga da su usluge nutricionističkog savjetovanja koje pruža tužitelj obuhvaćene poreznim izuzećem u skladu s člankom 132. stavkom 1. točkom (c) Direktive o PDV-u.

60.      Međutim, Komisija smatra da je to dvojbeno. Za takvo porezno izuzeće treba biti riječ o pružanju medicinske skrbi(58). Pojam pružanja medicinske skrbi odnosi se na uslugu čiji je cilj dijagnosticiranje, liječenje i, u mjeri u kojoj je to moguće, izlječenje bolesti ili zdravstvenih poremećaja(59). Uvjet je stoga terapeutski cilj(60).

61.      Taj cilj ne postoji u pogledu općeg nutricionističkog savjetovanja. Točno je da Sud široko tumači terapeutski cilj te su dovoljne preventivne mjere koje štite i održavaju zdravlje(61). Međutim, njihov cilj treba biti prevencija, sprečavanje ili zaštita od bolesti, ozljeda ili zdravstvenih poremećaja ili otkrivanje latentnih ili početnih faza bolesti(62). Samo neizvjesna povezanost, a da ne postoji konkretna opasnost od negativnog učinka na zdravlje, u ovom slučaju također nije dovoljna(63) kao ni isključivo estetski cilj(64). Sud koji je uputio zahtjev treba ispitati je li cilj usluge savjetovanja prevencija bolesti, odnosno liječenje tih bolesti, ili samo poboljšanje općeg tjelesnog stanja, odnosno izgleda(65).

62.      Stoga je u ovom slučaju samo iznimno relevantno pitanje je li za porezno izuzeće u skladu s člankom 132. stavkom 1. točkom (c) Direktive o PDV-u potrebno stvarno korištenje uslugom. Sud je na to pitanje u drugom kontekstu već odgovorio da ocjena usluge s obzirom na PDV ne ovisi o tome stavlja li pružatelj usluga tu uslugu na slobodno raspolaganje ili je stvarno pruža(66).

63.      Međutim, ni u kojem slučaju nije očito da tu sudsku praksu treba primijeniti i na posebno porezno izuzeće iz članka 132. stavka 1. točke (c) Direktive o PDV-u. Naime, ta sudska praksa pretpostavlja terapeutski cilj usluge, što je dvojbeno u pogledu usluge nutricionističkog savjetovanja za koju je točno da je plaćena, ali se nije upotrebljavala. Međutim, to pitanje može ostati otvoreno u ovom slučaju. To se pitanje postavlja tek ako i sud koji je uputio zahtjev točno utvrdi je li nutricionističko savjetovanje o kojem je riječ u ovom slučaju uopće pružanje medicinske skrbi te zašto je tomu tako. Međutim, to nije učinjeno.

VI.    Zaključak

64.      Stoga predlažem Sudu da odluči kako slijedi:

1.      Ako porezni obveznik pruža usluge u području nutricionizma, treniranja i održavanja dobre fizičke spreme kao što je to slučaj u ovom predmetu, riječ je o različitim uslugama koje ne ovise jedna o drugoj u smislu Direktive 2006/112/EZ.

2.      Nutricionističko savjetovanje u svakom je slučaju usluga pružanja medicinske skrbi koje se izuzima od poreza u smislu članka 132. stavka 1. točke (c) Direktive 2006/112/EZ samo ako ima terapeutski cilj. To treba ispitati sud koji je uputio zahtjev.

1      Izvorni jezik: njemački

2      Vidjeti primjerice presude od 2. srpnja 2020., Blackrock Investment Management (UK) (C-231/19, EU:C:2020:513), od 4. rujna 2019., KPC Herning (C-71/18, EU:C:2019:660), od 27. ožujka 2019., Mydibel (C-201/18, EU:C:2019:254), od 19. prosinca 2018., Mailat (C-17/18, EU:C:2018:1038), od 18. siječnja 2018., Stadion Amsterdam (C-463/16, EU:C:2018:22), od 16. travnja 2015., Wojskowa Agencja Mieszkaniowa w Warszawie (C-42/14, EU:C:2015:229), od 27. rujna 2012., Field Fisher Waterhouse (C-392/11, EU:C:2012:597), od 10. ožujka 2011., Bog i dr. (C-497/09, C-499/09, C-501/09 i C-502/09, EU:C:2011:135), od 11. lipnja 2009., RLRE Tellmer Property (C-572/07, EU:C:2009:365), od 29. ožujka 2007., Aktiebolaget NN (C-111/05, EU:C:2007:195), od 27. listopada 2005., Levob Verzekeringen i OV Bank (C-41/04, EU:C:2005:649), od 25. veljače 1999., CPP (C-349/96, EU:C:1999:93) i od 2. svibnja 1996., Faaborg-Gelting Linien (C-231/94, EU:C:1996:184).

3      SL 2006., L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

4      Código do Imposto sobre o Valor Acrescentado (CIVA)

5      U verziji koja se primjenjuje na spor.

6      Presude od 2. srpnja 2020., Blackrock Investment Management (UK) (C-231/19, EU:C:2020:513, t. 23.), od 18. siječnja 2018., Stadion Amsterdam (C-463/16, EU:C:2018:22, t. 22.), od 10. studenoga 2016., Baštová (C-432/15, EU:C:2016:855, t. 68.) i od 10. ožujka 2011., Bog i dr. (C-497/09, C-499/09, C-501/09 i C-502/09, EU:C:2011:135, t. 53.)

7      Primjerice presude od 2. srpnja 2020., Blackrock Investment Management (UK) (C-231/19, EU:C:2020:513, t. 23.), od 8. prosinca 2016., Stock ’94 (C-208/15, EU:C:2016:936, t. 26.) i od 16. travnja 2015., Wojskowa Agencja Mieszkaniowa w Warszawie (C-42/14, EU:C:2015:229, t. 30.)

8      Primjerice presude od 18. siječnja 2018., Stadion Amsterdam (C-463/16, EU:C:2018:22, t. 22.), od 10. ožujka 2011., Bog i dr. (C-497/09, C-499/09, C-501/09 i C-502/09, EU:C:2011:135, t. 53.) i od 27. listopada 2005., Levob Verzekeringen i OV Bank (C-41/04, EU:C:2005:649, t. 20.)

9      Vidjeti presudu od 4. rujna 2019., KPC Herning (C-71/18, EU:C:2019:660, t. 44.), u tom smislu vidjeti i presudu od 17. siječnja 2013., BGŻ Leasing (C-224/11, EU:C:2013:15, t. 42.)

10      Presude od 4. rujna 2019., KPC Herning (C-71/18, EU:C:2019:660, t. 47.) i od 6. svibnja 2010., Komisija/Francuska (C-94/09, EU:C:2010:253, t. 33.)

11      Vidjeti u tom smislu presudu od 4. rujna 2019., KPC Herning (C-71/18, EU:C:2019:660, t. 47.)

12      Presude od 2. srpnja 2020., Blackrock Investment Management (UK) (C-231/19, EU:C:2020:513, t. 23.), od 18. siječnja 2018., Stadion Amsterdam (C-463/16, EU:C:2018:22, t. 22.), od 16. travnja 2015., Wojskowa Agencja Mieszkaniowa w Warszawie (C-42/14, EU:C:2015:229, t. 44.), od 10. ožujka 2011., Bog i dr. (C-497/09, C-499/09, C-501/09 i C-502/09, EU:C:2011:135, t. 53.) i od 25. veljače 1999., CPP (C-349/96, EU:C:1999:93, t. 29.)

13      Presude od 2. srpnja 2020., Blackrock Investment Management (UK) (C-231/19, EU:C:2020:513, t. 23.), od 19. prosinca 2018., Mailat (C-17/18, EU:C:2018:1038, t. 33.), od 18. siječnja 2018., Stadion Amsterdam (C-463/16, EU:C:2018:22, t. 22.), od 10. studenoga 2016., Baštová (C-432/15, EU:C:2016:855, t. 70.) i od 29. ožujka 2007., Aktiebolaget NN (C-111/05, EU:C:2007:195, t. 23.)

14      Presude od 29. ožujka 2007., Aktiebolaget NN (C-111/05, EU:C:2007:195, t. 22.) i od 27. listopada 2005., Levob Verzekeringen i OV Bank (C-41/04, EU:C:2005:649, t. 20.)

15      Presude od 18. siječnja 2018., Stadion Amsterdam (C-463/16, EU:C:2018:22, t. 30.), od 27. rujna 2012., Field Fisher Waterhouse (C-392/11, EU:C:2012:597, t. 18.) i od 25. veljače 1999., CPP (C-349/96, EU:C:1999:93, t. 29.). Nasuprot tomu, presude u izvorniku (odnosno u francuskoj jezičnoj verziji) koriste uvijek isti pojam: „éléments caractéristiques”.

16      Presude od 19. srpnja 2012., Deutsche Bank (C-44/11, EU:C:2012:484, t. 21.), od 2. prosinca 2010., Everything Everywhere (C-276/09, EU:C:2010:730, t. 26.) i od 25. veljače 1999., CPP (C-349/96, EU:C:1999:93, t. 29.)

17      Vidjeti presude od 23. travnja 2020., Gömböc (C-237/19, EU:C:2020:296, t. 44.) u pogledu prava žiga, od 30. siječnja 2020., Dr. Willmar Schwabe (C-524/18, EU:C:2020:60, t. 40.) u pogledu propisa o hrani i od 20. rujna 2018., OTP Bank i OTP Faktoring (C-51/17, EU:C:2018:750, t. 78.) u pogledu zaštite potrošača.

18      Presude od 2. srpnja 2020., Blackrock Investment Management (UK) (C-231/19, EU:C:2020:513, t. 23.), od 4. rujna 2019., KPC Herning (C-71/18, EU:C:2019:660, t. 38.), od 28. veljače 2019., Sequeira Mesquita (C-278/18, EU:C:2019:160, t. 30.): „jednu ekonomski nerazdvojivu uslugu” i od 19. prosinca 2018., Mailat (C-17/18, EU:C:2018:1038, t. 39.)

19      Presude od 10. ožujka 2011., Bog i dr. (C-497/09, C-499/09, C-501/09 i C-502/09, EU:C:2011:135, t. 64.) i od 2. svibnja 1996., Faaborg-Gelting Linien (C-231/94, EU:C:1996:184, t. 13. i 14.)

20      Presude od 10. ožujka 2011., Bog i dr. (C-497/09, C-499/09, C-501/09 i C-502/09, EU:C:2011:135, t. 64.) i od 2. svibnja 1996., Faaborg-Gelting Linien (C-231/94, EU:C:1996:184, t. 15.)

21      Presuda od 10. ožujka 2011., Bog i dr. (C-497/09, C-499/09, C-501/09 i C-502/09, EU:C:2011:135, t. 67. i sljedeće)

22      Presude od 10. ožujka 2011., Bog i dr. (C-497/09, C-499/09, C-501/09 i C-502/09, EU:C:2011:135, t. 74., 76. i 81.) i od 2. svibnja 1996., Faaborg-Gelting Linien (C-231/94, EU:C:1996:184, t. 14.)

23      Presude od 16. srpnja 2015., Mapfre asistencia i Mapfre warranty (C-584/13, EU:C:2015:488, t. 56.) i od 17. siječnja 2013., BGŻ Leasing (C-224/11, EU:C:2013:15, t. 43.)

24      Presude od 8. prosinca 2016., Stock ’94 (C-208/15, EU:C:2016:936, t. 33.) i od 21. veljače 2013., Žamberk (C-18/12, EU:C:2013:95, t. 32.)

25      Presuda od 21. veljače 2013., Žamberk (C-18/12, EU:C:2013:95, t. 32.)

26      Vidjeti presudu od 4. rujna 2019., KPC Herning (C-71/18, EU:C:2019:660, t. 40.).

27      Presude od 2. srpnja 2020., Blackrock Investment Management (UK) (C-231/19, EU:C:2020:513, t. 34.) i od 19. srpnja 2012., Deutsche Bank (C-44/11, EU:C:2012:484, t. 27.)

28      Vidjeti presudu od 19. srpnja 2012., Deutsche Bank (C-44/11, EU:C:2012:484, t. 29.)

29      Vidjeti presudu od 19. srpnja 2012., Deutsche Bank (C-44/11, EU:C:2012:484, t. 46.).

30      Rješenje od 19. siječnja 2012., Purple Parking i Airparks Services (C-117/11, neobjavljeno, EU:C:2012:29, t. 35.), presuda od 25. veljače 1999., CPP (C-349/96, EU:C:1999:93, t. 31.)

31      Presude od 18. siječnja 2018., Stadion Amsterdam (C-463/16, EU:C:2018:22, t. 27.), od 17. siječnja 2013., BGŻ Leasing (C-224/11, EU:C:2013:15, t. 44.) i od 2. prosinca 2010., Everything Everywhere (C-276/09, EU:C:2010:730, t. 29.)

32      Rješenje od 19. siječnja 2012., Purple Parking i Airparks Services (C-117/11, neobjavljeno, EU:C:2012:29)

33      Rješenje od 19. siječnja 2012., Purple Parking i Airparks Services (C-117/11, neobjavljeno, EU:C:2012:29, t. 35. i 41.)

34      Presude od 2. srpnja 2020., Blackrock Investment Management (UK) (C-231/19, EU:C:2020:513, t. 34.), od 18. siječnja 2018., Stadion Amsterdam (C-463/16, EU:C:2018:22, t. 23.), od 10. studenoga 2016., Baštová (C-432/15, EU:C:2016:855, t. 71.), od 10. ožujka 2011., Bog i dr. (C-497/09, C-499/09, C-501/09 i C-502/09, EU:C:2011:135, t. 54.), od 21. veljače 2008., Part Service (C-425/06, EU:C:2008:108, t. 52.), od 27. listopada 2005., Levob Verzekeringen i OV Bank (C-41/04, EU:C:2005:649, t. 21.), od 15. svibnja 2001., Primback (C-34/99, EU:C:2001:271, t. 45.) i od 25. veljače 1999., CPP (C-349/96, EU:C:1999:93, t. 30.)

35      Presude od 18. siječnja 2018., Stadion Amsterdam (C-463/16, EU:C:2018:22, t. 23.), od 10. studenoga 2016., Baštová (C-432/15, EU:C:2016:855, t. 71.), od 21. veljače 2008., Part Service (C-425/06, EU:C:2008:108, t. 52.), od 15. svibnja 2001., Primback (C-34/99, EU:C:2001:271, t. 45.) i od 25. veljače 1999., CPP (C-349/96, EU:C:1999:93, t. 30.)

36      Presude od 2. srpnja 2020., Blackrock Investment Management (UK) (C-231/19, EU:C:2020:513, t. 29.), od 19. srpnja 2012., Deutsche Bank (C-44/11, EU:C:2012:484, t. 19.), od 27. listopada 2005., Levob Verzekeringen i OV Bank (C-41/04, EU:C:2005:649, t. 21.), od 15. svibnja 2001., Primback (C-34/99, EU:C:2001:271, t. 45.) i od 25. veljače 1999., CPP (C-349/96, EU:C:1999:93, t. 32.)

37      Presude od 27. rujna 2012., Field Fisher Waterhouse (C-392/11, EU:C:2012:597, t. 22.) i od 2. prosinca 2010., Everything Everywhere (C-276/09, EU:C:2010:730, t. 30.)

38      Presuda od 2. prosinca 2010., Everything Everywhere (C-276/09, EU:C:2010:730, t. 27.)

39      Presuda od 2. prosinca 2010., Everything Everywhere (C-276/09, EU:C:2010:730, t. 31.)

40      Presuda od 27. listopada 2005., Levob Verzekeringen i OV Bank (C-41/04, EU:C:2005:649, t. 29.): „neznatan ili sporedan”.

41      U pogledu usluga putovanja vidjeti presudu od 13. listopada 2005., ISt (C-200/04, EU:C:2005:608, t. 28.)

42      Vidjeti izričito presudu od 22. listopada 1998., Madgett i Baldwin (C-308/96 i C-94/97, EU:C:1998:496, t. 24.).

43      Vidjeti u tom smislu primjerice mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Légera u spojenim predmetima Madgett i Baldwin (C-308/96 i C-94/97, EU:C:1998:182, t. 39.).

44      Presude od 18. listopada 2018., Volkswagen Financial Services (UK) (C-153/17, EU:C:2018:845, t. 33.), od 8. prosinca 2016., Stock ’94 (C-208/15, EU:C:2016:936, t. 29.) uz upućivanje na presudu od 16. travnja 2015., Wojskowa Agencja Mieszkaniowa w Warszawie (C-42/14, EU:C:2015:229, t. 35.)

45      Vidjeti primjerice presudu Bundesfinanzhofa (Savezni financijski sud, Njemačka) od 15. siječnja 2009., V R 91/07, DStRE 2009, 615: isporuka električne energije koja je povezana s dugoročnim najmom mjesta za kampiranje izuzima se od poreza.

46      Presuda od 27. rujna 2012., Field Fisher Waterhouse (C-392/11, EU:C:2012:597, t. 23.)

47      Suprotno tomu, vidjeti presudu od 16. travnja 2015., Wojskowa Agencja Mieszkaniowa w Warszawie (C-42/14, EU:C:2015:229, t. 39.), pri čemu je ta odluka više posljedica posebnosti pojedinačnog slučaja.

48      U pogledu prostora koji se upotrebljavaju u komercijalne svrhe vidjeti presudu od 27. rujna 2012., Field Fisher Waterhouse (C-392/11, EU:C:2012:597, t. 28.).

49      Presude od 27. rujna 2012., Field Fisher Waterhouse (C-392/11, EU:C:2012:597, t. 26.); u presudi od 11. lipnja 2009., RLRE Tellmer Property (C-572/07, EU:C:2009:365, t. 22.) Sud je očito ispitao samo je li riječ o „ekonomski nerazdvojivoj isporuci” te stoga o jedinstvenoj složenoj usluzi, što je točno osporio na temelju mogućnosti da treće strane u teoriji pružaju usluge i na temelju razdvojivosti usluga. Nije razmotrio pitanje može li čišćenje zajedničkih dijelova nekretnine u odnosu na iznajmljivanje nekretnine biti pomoćna usluga koja nije neovisna.

50      Presuda od 27. rujna 2012., Field Fisher Waterhouse (C-392/11, EU:C:2012:597, t. 26.), rješenje od 19. siječnja 2012., Purple Parking i Airparks Services (C-117/11, neobjavljeno, EU:C:2012:29, t. 31.)

51      Presuda od 11. siječnja 2001., Komisija/Francuska (C-76/99, EU:C:2001:12, t. 27. i sljedeće)

52      Presude od 5. listopada 2016., TMD (C-412/15, EU:C:2016:738, t. 30.), od 26. veljače 2015., VDP Dental Laboratory i dr. (C-144/13 i C-160/13, EU:C:2015:116, t. 43. i 45.) i od 11. siječnja 2001., Komisija/Francuska (C-76/99, EU:C:2001:12, t. 23.)

53      Presude od 4. svibnja 2017., Brockenhurst College (C-699/15, EU:C:2017:344, t. 25.), od 10. lipnja 2010., CopyGene (C-262/08, EU:C:2010:328, t. 39.), od 25. ožujka 2010., Komisija/Nizozemska (C-79/09, neobjavljena, EU:C:2010:171, t. 51.) i od 1. prosinca 2005., Ygeia (C-394/04 i C-395/04, EU:C:2005:734, t. 18.)

54      Presuda od 14. lipnja 2007., Horizon College (C-434/05, EU:C:2007:343, t. 31.)

55      Presuda od 14. lipnja 2007., Horizon College (C-434/05, EU:C:2007:343, t. 32.)

56      Presude od 2. srpnja 2020., Blackrock Investment Management (UK) (C-231/19, EU:C:2020:513, t. 23.), od 19. prosinca 2018., Mailat (C-17/18, EU:C:2018:1038, t. 33.), od 18. siječnja 2018., Stadion Amsterdam (C-463/16, EU:C:2018:22, t. 22.), od 10. studenoga 2016., Baštová (C-432/15, EU:C:2016:855, t. 70.) i od 29. ožujka 2007., Aktiebolaget NN (C-111/05, EU:C:2007:195, t. 23.)

57      Presude od 18. siječnja 2018., Stadion Amsterdam (C-463/16, EU:C:2018:22, t. 23.), od 10. studenoga 2016., Baštová (C-432/15, EU:C:2016:855, t. 71.), od 21. veljače 2008., Part Service (C-425/06, EU:C:2008:108, t. 52.) i od 25. veljače 1999., CPP (C-349/96, EU:C:1999:93, t. 30.)

58      Presude od 5. ožujka 2020., X (izuzeće telefonskih savjetovanja od PDV-a) (C-48/19, EU:C:2020:169, t. 17.), od 27. lipnja 2019., Belgisch Syndicaat van Chiropraxie i dr. (C-597/17, EU:C:2019:544, t. 19.), od 27. travnja 2006., Solleveld i van den Hout-van Eijnsbergen (C-443/04 i C-444/04, EU:C:2006:257, t. 23.) i od 10. rujna 2002., Kügler (C-141/00, EU:C:2002:473, t. 27.)

59      Presude od 5. ožujka 2020., X (izuzeće telefonskih savjetovanja od PDV-a) (C-48/19, EU:C:2020:169, t. 28.), od 18. rujna 2019., Peters (C-700/17, EU:C:2019:753, t. 20.), od 2. srpnja 2015., De Fruytier (C-334/14, EU:C:2015:437, t. 20.), od 13. ožujka 2014., Klinikum Dortmund (C-366/12, EU:C:2014:143, t. 29.) i od 6. studenoga 2003., Dornier (C-45/01, EU:C:2003:595, t. 48.)

60      Presude od 5. ožujka 2020., X (izuzeće telefonskih savjetovanja od PDV-a) (C-48/19, EU:C:2020:169, t. 28.), od 2. srpnja 2015., De Fruytier (C-334/14, EU:C:2015:437, t. 22.), od 27. travnja 2006., Solleveld i van den Hout-van Eijnsbergen (C-443/04 i C-444/04, EU:C:2006:257, t. 24.) i od 20. studenoga 2003., Unterpertinger (C-212/01, EU:C:2003:625, t. 40. i 42.)

61      Presude od 2. srpnja 2015., De Fruytier (C-334/14, EU:C:2015:437, t. 21.), od 21. ožujka 2013., PFC Clinic (C-91/12, EU:C:2013:198, t. 28.) i od 10. lipnja 2010., Future Health Technologies (C-86/09, EU:C:2010:334, t. 43.); i

62      Presuda od 10. lipnja 2010., Future Health Technologies (C-86/09, EU:C:2010:334, t. 44.)

63      Presuda od 10. lipnja 2010., Future Health Technologies (C-86/09, EU:C:2010:334, t. 44.)

64      Presuda od 21. ožujka 2013., PFC Clinic (C-91/12, EU:C:2013:198, t. 29.)

65      Presuda od 5. ožujka 2020., X (izuzeće telefonskih savjetovanja od PDV-a) (C-48/19, EU:C:2020:169, t. 26.)

66      Presude od 27. ožujka 2014., Le Rayon d’Or (C-151/13, EU:C:2014:185, t. 36.) i od 21. ožujka 2002., Kennemer Golf (C-174/00, EU:C:2002:200, t. 40.)