EU tax law WEB Berlington - C-98/14

12.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 142/24

1.

Je li nediskriminacijski propis države članice, koji jednokratno i bez ostavljanja razdoblja prilagodbe upeterostručuje raniju stopu izravnog doprinosa koji se plaća na automate koji se koriste u igračnicama, nazvanim porez na igre, te uvodi postotno određen porez na igre, čime ograničava djelatnost organizatora igara na sreću koji vode igračnice, u skladu s člankom 56. UFEU-a?

2.

Može li se članak 34. UFEU-a tumačiti u smislu da u njegovo područje primjene spada nediskriminacijski propis države članice, koji jednokratno i bez ostavljanja razdoblja prilagodbe upeterostručuje raniju stopu izravnog doprinosa koji se plaća na automate koji se koriste u igračnicama, nazvanim porez na igre, te uvodi postotno određen porez na igre čime ograničava uvoz automata iz područja Europske unije u Mađarsku?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo i/ili drugo pitanje, može li se država članica, prilikom primjene članka 36., članka 52. stavka 1. i članka 61. UFEU-a ili postojanja nužnih razloga, pozvati isključivo na uređenje stanja proračuna?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo i/ili drugo pitanje, treba li, u vezi s ograničenjima koje je uspostavila država članica i ostavljanjem razdoblja prilagodbe na porezno pravilo, uzeti u obzir opća načela prava, u smislu članka 6. stavka 3. UEU-a?

5.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo i/ili drugo pitanje, treba li presudu u predmetu Brasserie du Pêcheur [presuda od 5. ožujka 1996., spojeni predmeti C-46/93 i C-48/93] tumačiti u smislu da povreda članka 34. UFEU-a i/ili članka 56. UFEU-a može biti temelj odgovornosti država članica za naknadu štete iz razloga što te odredbe – zbog svog izravnog učinka – priznaju prava pojedincima iz država članica?

6.

Može li se Direktiva 98/34/EZ (1) tumačiti u smislu da porezno pravilo države članice, kojim se odjednom upeterostručuje stopa izravnog doprinosa, poreza na igre, koji se plaća na automate koji se koriste u igračnicama te uspostavlja postotno određen porez, predstavlja „de facto tehničko pravilo”?

7.

U slučaju potvrdnog odgovora na šesto pitanje, mogu li pojedinci isticati protiv države članice to da je ona povrijedila članak 8. stavak 1. i/ili članak 9. stavak 1. Direktive 98/34/EZ jer je povrijedila obvezu, što je temelj odgovornosti za štetu [odnosno] priznaje li navedena direktiva prava pojedincima? Koje čimbenike nacionalni sudac mora uzeti u obzir kako bi donio odluku o tome je li tuženik počinio dovoljno tešku povredu i na koju vrstu naknade štete ta povreda daje pravo?

1.

Je li nediskriminacijski pravni propis države članice, koji s izravnim učinkom zabranjuje korištenje automata u igračnicama, a da pritom organizatorima igara na sreću na koje se to odnosi ne ostavlja prijelazno razdoblje ili razdoblje prilagodbe niti im nudi primjerenu naknadu štete te istodobno uspostavlja monopol na korištenje automata u korist kasina, u skladu s člankom 56. UFEU-a?

2.

Može li se članak 34. UFEU-a tumačiti u smislu da je on odlučujući i primjenjiv i onda kada država članica donese nediskriminacijski propis koji, iako izravno ne zabranjuje uvoz automata s područja Europske unije, ograničava ili zabranjuje učinkovitu upotrebu i korištenje navedenih automata putem organiziranja igara na sreću, a da pritom organizatorima igara na sreću na koje se to odnosi i koji se bave tom djelatnošću ne ostavlja prijelazno razdoblje ili razdoblje prilagodbe niti određuje naknadu štete?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo i drugo pitanje, koja mjerila nacionalni sudac treba uzeti u obzir prilikom primjene članka 36., članka 52. stavka 1. i članka 61. UFEU-a i ispitivanja postojanja nužnih razloga kako bi donio odluku o tome je li ograničenje bilo potrebno, primjereno i proporcionalno?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo i/ili drugo pitanje, treba li, s obzirom na članak 6. stavak 3. UEU-a, prilikom procjene ograničenja koje je uspostavila država članica i ostavljanja razdoblja prilagodbe, uzeti u obzir opća načela prava? Trebaju li se u vezi s ograničenjem u predmetnom slučaju uzeti u obzir temeljna prava – kao što su pravo vlasništva i zabrana izvlaštenja bez naknade – i, ako da, na koji način?

5.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo i/ili drugo pitanje, treba li presudu u predmetu Brasserie du Pêcheur [presuda od 5. ožujka 1996., spojeni predmeti C-46/93 i C-48/93] tumačiti u smislu da povreda članka 34. i/ili članka 56. UFEU-a može biti temelj odgovornosti države članice za naknadu štete iz razloga što navedene odredbe – zbog njihovog izravnog učinka – priznaju prava pojedincima iz država članica?

6.

Može li se Direktiva 98/34/EZ tumačiti u smislu da odredba države članice, koja time što ograničava korištenje automata samo na kasina, zabranjuje njihovo korištenje u igračnicama, predstavlja „ostale zahtjeve”?

7.

U slučaju potvrdnog odgovora na šesto pitanje, mogu li pojedinci isticati protiv države članice to da je ona povrijedila članak 8. stavak 1. i/ili članak 9. stavak 1. Direktive 98/34/EZ, jer je povrijedila obvezu, što je temelj odgovornosti za štetu? Koje čimbenike nacionalni sudac mora uzeti u obzir kako bi donio odluku o tome je li tuženik počinio dovoljno tešku povredu i na koju vrstu naknade štete ta povreda daje pravo?

8.

Treba li se načelo prava Zajednice, sukladno kojem su države članice dužne pojedincima isplatiti naknadu štete koja je posljedica povreda prava Zajednice, a koje se povrede se mogu staviti na teret državama članicama, primijeniti i u slučaju kada država članica ima suverenitet u području na koje se odnosi doneseno pravilo? Mogu li temeljna prava i opća načela proistekla iz ustavnih tradicija država članica služiti kao smjernice također u tom slučaju?