EU tax law WEB PSM \"K\" - C-214/18

1.

Je li, s obzirom na sustav poreza na dodanu vrijednost iz Direktive Vijeća Europske unije 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost ( 1 ) (SL 2006., L 347, str. 1., s izmjenama) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.; u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV-u), posebno njezin članak 1., članak 2. stavak 1. točke (a) i (c) te članak 73. u vezi s člankom 78. podstavkom 1. točkom (a) i iz njih izvedeno načelo neutralnosti PDV-a kao opće načelo prava Unije, dopušteno – uzimajući u obzir sadržaj članka 29.a stavka 1. te članka 29.a stavka 6. točke 1. Ustawe z dnia 11 marca 2004 r. o podatku od towarów i usług (Zakon o porezu na robu i usluge od 11. ožujka 2004., pročišćeni tekst SL 2017., 1221 s izmjenama, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) u vezi s člankom 49. stavkom 1. i člankom 35. te člankom 63. stavkom 4. Ustawe z dnia 29 sierpnia 1997 r. o komornikach sadowych i egzekucji (Zakon od 29. kolovoza 1997. o sudskim ovršiteljima i ovrsi, pročišćeni tekst SL 2017., 1277 s izmjenama, u daljnjem tekstu: Ovršni zakon) – stajalište da je u pristojbama koje ubire sudski ovršitelj sadržan porez na robu i usluge (odnosno PDV)?

U slučaju potvrdnoga odgovora na to pitanje:

2.

Je li, s obzirom na načelo proporcionalnosti kao opće načelo prava Unije, dopušteno stajalište da sudski ovršitelj – kao porezni obveznik PDV-a u granicama ovršne djelatnosti koju provodi – stvarno ima sve pravne instrumente za pravilno izvršenje porezne obveze, čime se pretpostavlja da pristojba ubirana na temelju odredbi Ovršnog zakona sadržava u sebi iznos poreza na robu i usluge (odnosno PDV-a)?