18.6.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 211/16 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. travnja 2018. uputio Vrhoven administrativen sad (Bugarska) – „UniCredit Leasing” EAD protiv Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” – Sofia pri Centralno upravlenie na NAP
(Predmet C-242/18)
(2018/C 211/20)
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je uputio zahtjev
Varhoven administrativen sad
Stranke glavnog postupka
Žalitelj u kasacijskom postupku:„UniCredit Leasing” EAD
Druga strana u kasacijskom postupku: Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” – Sofia pri Centralno upravlenie na NAP
Prethodna pitanja
1. |
Dopušta li se odredbom članka 90. stavka 1. Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) u slučaju raskida ugovora o financijskom leasingu smanjenje oporezivog iznosa i povrat poreza na dodanu vrijednost koji je konačnim rješenjem o ponovnom razrezu poreza utvrđen na temelju oporezivog iznosa koji se sastoji od zbroja mjesečnih obroka naknade za leasing tijekom cijelog trajanja ugovora? |
2. |
U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: na koje se slučajeve navedene u članku 90. stavku 1. Direktive davatelj leasinga može pozivati protiv države članice u slučaju raskida ugovora o leasingu zbog djelomičnog neplaćanja dugovanih obroka naknade za leasing, kako bi ishodio smanjenje osnovice poreza na dodanu vrijednost razmjerno dugovanim, ali u razdoblju od prestanka plaćanja do trenutka raskida ugovora neplaćenim obrocima, s obzirom na to da raskid nije retroaktivan i da se to potvrđuje i odredbom samog ugovora? |
3. |
Može li se tumačenjem članka 90. stavka 2. Direktive o PDV-u zaključiti da u slučaju kao što je ovaj postoji iznimka od članka 90. stavka 1. Direktive o PDV-u? |
4. |
Dopušta li tumačenje članka 90. stavka 1. Direktive o PDV-u zaključak da pojam otkaza koji je primijenjen u toj odredbi obuhvaća slučaj u kojem, u okviru ugovora o zatvorenom financijskom leasingu, davatelj leasinga od njegova primatelja više ne može zahtijevati plaćanje naknade za leasing jer je prvonavedeni raskinuo ugovor o leasingu zbog toga što ga drugonavedeni nije izvršavao, ali u kojem on u skladu s ugovorom ima pravo na naknadu štete u iznosu svih neplaćenih obroka naknade za leasing koje bi dospjele do kraja razdoblja leasinga? |
(1) SL 2006., L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)