Available languages

Taxonomy tags

Info

References in this case

Share

Highlight in text

Go

Privremena verzija

PRESUDA SUDA (peto vijeće)

2. travnja 2020.(*)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednički sustav oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica – Direktiva 2011/96/EU – Članak 2. točka (a) podtočke i. i iii., Prilog I. dio A točka (ab) i dio B zadnja alineja – Pojmovi ‚trgovačka društva koja su osnovana u skladu s pravom Ujedinjene Kraljevine’ i ‚corporation tax u Ujedinjenoj Kraljevini’ – Društva sa sjedištem u Gibraltaru koja ondje podliježu porezu na dobit”

U predmetu C-458/18,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Administrativen sad Sofija-grad (Upravni sud u Sofiji, Bugarska), odlukom od 5. srpnja 2018., koju je Sud zaprimio 12. srpnja 2018., u postupku

„GVC Services (Bulgaria)” EOOD

protiv

Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” – Sofija,

SUD (peto vijeće),

u sastavu: E. Regan, predsjednik vijeća, I. Jarukaitis, E. Juhász, M. Ilešič (izvjestitelj) i C. Lycourgos, suci,

nezavisni odvjetnik: G. Hogan,

tajnik: C. Strömholm, administratorica,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 11. rujna 2019.,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

–        za „GVC Services (Bulgaria)” EOOD, D. Yordanov, advokat, te D. Tench, V. Nagrani, P. Montegriffo, G. Jackson i E. Sheard, solicitors,

–        za Direktora na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” – Sofija, N. Kalistratov i S. Atanasova, u svojstvu agenata,

–        za bugarsku vladu, L. Zaharieva i E. Petranova, u svojstvu agenata,

–        za dansku vladu, J. Nymann-Lindegren, M. S. Wolff i P. Z. L. Ngo, u svojstvu agenata,

–        za vladu Ujedinjene Kraljevine, F. Shibli, u svojstvu agenta, uz asistenciju D. Yatesa i L. Ruxandu, barristers,

–        za Europsku komisiju, A. Armenia i Y. Marinova, u svojstvu agenata,

saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 24. listopada 2019.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. točke (a) podtočaka i. i iii. Direktive Vijeća 2011/96/EU od 30. studenoga 2011. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica (SL 2011., L 345, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 218.) i njezina Priloga I. dijela A točke (ab) i dijela B zadnje alineje.

2        Zahtjev je upućen u okviru spora između društva „GVC Services (Bulgaria)” EOOD, sa sjedištem u Bugarskoj (u daljnjem tekstu: GVC), i Direktora na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” – Sofija (direktor Direkcije „Žalbe i praksa na području poreza i socijalnog osiguranja” u Sofiji, Bugarska) (u daljnjem tekstu: direktor), u pogledu rješenja o razrezu poreza kojim je utvrđeno postojanje poreznog duga na dividende koje je društvo GVC raspodijelilo i isplatilo svojem matičnom društvu PGB Limited – Gibraltar, sa sjedištem u Gibraltaru, za razdoblje od 13. srpnja 2011. do 21. travnja 2016.

 Pravni okvir

 Pravo Unije

 Status Gibraltara

3        Uvodno valja navesti da, s obzirom na to da se spor koji se vodi pred sudom koji je uputio zahtjev odnosi na porezni dug za razdoblje koje je prethodilo 1. veljače 2020., u okviru ovog postupka ne treba uzeti u obzir Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (SL 2020., L 29, str. 7.).

4        Gibraltar je europsko područje za vanjske odnose kojeg je odgovorna država članica odnosno Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske, u smislu članka 355. stavka 3. UFEU-a, i na koje se primjenjuju odredbe Ugovora.

5        Međutim, Akt o uvjetima pristupanja Kraljevine Danske, Irske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske i o prilagodbama Ugovorâ (SL 1972., L 73, str. 14., u daljnjem tekstu: Akt o pristupanju iz 1972.) predviđa da se određeni dijelovi Ugovorâ ne primjenjuju na Gibraltar.

6        Članak 28. Akta o pristupanju iz 1972. predviđa:

„Akti institucija [Europske unije] koji se odnose na proizvode iz Priloga [I.] Ugovoru o [FEU-u] i na proizvode koji prilikom uvoza u [Uniju] podliježu posebnim pravilima zbog provedbe zajedničke poljoprivredne politike, kao i akti o usklađivanju zakonodavstava država članica u pogledu poreza na promet, ne primjenjuju se na Gibraltar, osim ako [Vijeće Europske unije], odlučujući jednoglasno, na prijedlog [Europske komisije], ne predvidi drukčije.” [neslužbeni prijevod]

7        U skladu s člankom 29. Akta o pristupanju iz 1972., u vezi s njegovim Prilogom I. dijelom I. točkom 4., Gibraltar je isključen iz carinskog područja Unije.

 Direktiva 2011/96

8        Uvodne izjave 3. do 6. i 8. Direktive 2011/96 određuju:

„(3)      Cilj ove Direktive je izuzeti dividende i druge podjele dobiti koje plaćaju društva kćeri svojim matičnim društvima od poreza po odbitku te ukloniti dvostruko oporezivanje takvog dohotka na razini matičnog društva.

(4)      Zajedničko povezivanje društava iz različitih država članica može biti nužno kako bi se unutar Unije stvorili uvjeti analogni onima na unutarnjem tržištu i kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje takvog unutarnjeg tržišta. Takve djelatnosti ne bi trebalo sprečavati ograničenjima, nedostacima ili poremećajima koji posebno proizlaze iz poreznih odredaba država članica. Prema tome je nužno, uzevši u obzir takvo zajedničko okupljanje društava iz različitih država članica[,] osigurati porezna pravila koja su sa stajališta tržišnog natjecanja neutralna, kako bi se poduzećima omogućilo da se prilagode zahtjevima unutarnjeg tržišta, kako bi povećala svoju produktivnost i poboljšala natjecateljsku snagu na međunarodnoj razini.

(5)      Takvo zajedničko povezivanje može prouzročiti stvaranje skupina matičnih društava i njihovih društava kćeri.

(6)      Prije stupanja na snagu Direktive Vijeća 90/435/EEZ [od 23. srpnja 1990. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica (SL 1990., L 225, str. 6.)], porezne odredbe kojima su uređeni odnosi između matičnih društava i njihovih društava kćeri iz različitih država članica značajno su se razlikovale od jedne do druge države članice i bile su općenito manje povoljne od onih primjenjivih na matična društva i njihova društva kćeri iz iste države članice. Suradnja između društava iz različitih država članica je stoga bila nepovoljna u usporedbi sa suradnjom između društava iste države članice. Bilo je potrebno otkloniti tu nepovoljnost uvođenjem zajedničkog sustava kako bi se olakšalo zajedničko povezivanje društava na razini Unije.

[...]

(8)      Dalje je potrebno, kako bi se osigurala fiskalna neutralnost, da dobiti koje ovisno društvo raspodjeljuje svojem matičnom društvu budu izuzete od plaćanja poreza po odbitku.”

9        U skladu s člankom 1. stavkom 1. Direktive 2011/96:

„Svaka država članica primjenjuje ovu Direktivu:

(a)      na raspodjele dobiti koju primaju društva iz te države članice od svojih društava kćeri iz drugih država članica;

(b)      na raspodjele dobiti od strane društava iz te države članice, društvima iz drugih država članica čija su društva kćeri;

[...]”

10      U članku 2. točki (a) te direktive propisuje se:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)      ‚trgovačko društvo države članice’ znači svako trgovačko društvo koje:

i.      ima jedan od oblika navedenih u Prilogu I. dijelu A;

ii.      u skladu s poreznim zakonodavstvom države članice smatra se, za potrebe poreza, rezidentom u toj državi članici i pod uvjetima sporazuma o dvostrukom oporezivanju zaključenog s trećom državom, ne smatra se rezidentom izvan Unije za potrebe poreza;

iii.      osim toga podliježe jednom od poreza navedenih u Prilogu I. dijelu B, bez mogućnosti izbora ili izuzeća, ili bilo kojem drugom porezu koji može nadomjestiti navedene poreze;”

11      Članak 5. navedene direktive predviđa da je „[d]obit koju društvo kći raspodjeljuje svojem matičnom društvu izuzet[a] […] od plaćanja poreza po odbitku”.

12      Dio A Priloga I. Direktivi 2011/96 uspostavlja popis društava na koja se odnosi njezin članak 2. točka (a) podtočka i. i u točki (ab) navodi „trgovačka društva koja su osnovana u skladu s pravom Ujedinjene Kraljevine”.

13      U dijelu B tog priloga I. nalazi se popis poreza na koje se odnosi članak 2. točka (a) podtočka iii. navedene direktive, koji u zadnjoj alineji navodi „corporation tax u Ujedinjenoj Kraljevini”.

 Bugarsko pravo

14      U skladu s člankom 194. stavcima 1. i 3. Zakon za korporativnoto podohodno oblagane (Zakon o porezu na dobit) (DV br. 105 od 22. prosinca 2006.):

„1.      Porezu po odbitku podliježu dividende i dobit od likvidacije koje domaće pravne osobe raspodjeljuju (plaćaju):

(1)      stranim pravnim osobama [...]

[...]

3.      Stavak 1. ne primjenjuje se kada se dividende i dobit od likvidacije raspodjeljuju:

[...]

(3)      [...] stranoj pravnoj osobi koja je porezni rezident u nekoj državi članici [Unije] ili u nekoj drugoj državi koja je stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru [od 2. svibnja 1992. (SL 1994., L 1, str. 3.)], osim u slučaju skrivene raspodjele dobiti.”

 Glavni postupak i prethodna pitanja

15      GVC je jednočlano bugarsko društvo s ograničenom odgovornošću koje pruža usluge informacijske tehnologije. Njegov je kapital do 1. veljače 2016. bio u isključivom vlasništvu društva PGB Limited – Gibraltar, osnovanog u Gibraltaru.

16      Tijekom razdoblja od 13. srpnja 2011. do 21. travnja 2016. društvo GVC svojem je matičnom društvu, društvu PGB Limited – Gibraltar, raspodijelilo i isplatilo dividende a da pritom nije odbilo ni platilo nikakav porez na njih u Bugarskoj smatrajući da se navedeno matično društvo može smatrati stranom pravnom osobom koja je porezni rezident u državi članici Unije, u skladu s člankom 194. stavkom 3. Zakona o porezu na dobit.

17      Nasuprot tomu, bugarsko porezno tijelo – smatrajući da je u ovom slučaju trebalo primijeniti porez po odbitku na raspodijeljene dividende – 1. prosinca 2017. izdalo je rješenje o razrezu poreza u svrhu naplate iznosa od 930 529,54 bugarska leva (BGN) (otprilike 476 000 eura), od čega 669 690,32 BGN (otprilike 342 000 eura) na ime glavnice i 260 839,22 BGN (otprilike 134 000 eura) na ime zateznih kamata. Društvo GVC pobijalo je to rješenje podnošenjem upravnog prigovora direktoru, koji je potvrdio navedeno rješenje. Društvo GVC sudu koji je uputio zahtjev podnijelo je tužbu za poništenje potvrđenog rješenja.

18      Društvo GVC ističe da se pravo Unije primjenjuje na Gibraltar, koji je europsko područje za vanjske odnose kojeg je odgovorna država članica, u smislu članka 355. stavka 3. UFEU-a, te da raspodjela dividendi nije obuhvaćena izuzećima predviđenima u člancima 28. do 30. Akta o pristupanju iz 1972. U tom pogledu, ono smatra da njegovo matično društvo ispunjava uvjete iz članka 2. Direktive 2011/96, s obzirom na to da ga se može izjednačiti s društvom osnovanim u Ujedinjenoj Kraljevini te da ono podliježe porezu na dobit u Gibraltaru, koji, prema njegovu mišljenju, odgovara „corporation taxu u Ujedinjenoj Kraljevini”, u smislu Priloga I. dijela B zadnje alineje te direktive.

19      Nasuprot tomu, direktor ističe da se Prilogom I. Direktivi 2011/96 uspostavlja izričit i taksativan popis kako društava (dio A) tako i poreza (dio B) koji su obuhvaćeni njezinim područjem primjene. Smatra da ta direktiva taksativno određuje svoje područje primjene te da se ono stoga ne može proširiti na društva osnovana u Gibraltaru koja ondje podliježu porezu na dobit, s obzirom na to da se porezna pravila ne mogu ekstenzivno tumačiti.

20      Budući da je imao sumnje u pogledu toga je li društvo GVC – kao društvo kći matičnog društva sa sjedištem u Gibraltaru koje ondje podliježe porezu na dobit – obuhvaćeno područjem primjene Direktive 2011/96 te da ono posljedično treba biti izuzeto od poreza po odbitku u Bugarskoj, Administrativen sad Sofija-grad (Upravni sud u Sofiji, Bugarska) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1.      Treba li odredbe članka 2. točke (a) podtočke i. Direktive [2011/96] u vezi s njezinim Prilogom I. dijelom A točkom (ab) tumačiti na način da pojam ‚trgovačka društva koja su osnovana u skladu s pravom Ujedinjene Kraljevine’ obuhvaća i društva osnovana u Gibraltaru?

2.      Treba li odredbe članka 2. točke (a) podtočke iii. Direktive [2011/96] u vezi s njezinim Prilogom I. dijelom B [zadnjom alinejom] tumačiti na način da ‚corporation tax u Ujedinjenoj Kraljevini’ obuhvaća i porez na dobit koji se duguje u Gibraltaru?”

 Dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku

21      Iako formalno nije podnijela prigovor nedopuštenosti, vlada Ujedinjene Kraljevine u svojim pisanim očitovanjima navodi da se ne čini nužnim odgovoriti na prethodna pitanja kako bi se mogao riješiti spor u glavnom postupku.

22      S obzirom na status Gibraltara u pravu Unije, kao što je to Sud potvrdio, društvo PGB Limited – Gibraltar, kao društvo sa sjedištem u Gibraltaru, već ispunjava uvjet predviđen člankom 194. stavkom 3. Zakona o porezu na dobit, odnosno onaj strane pravne osobe koja je porezni rezident u državi članici Unije. Posljedično, prema stajalištu te vlade, ne nameće se tumačenje Direktive 2011/96.

23      U tom pogledu valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, pitanja o tumačenju prava Unije koja uputi nacionalni sud unutar pravnog i činjeničnog okvira koji utvrđuje pod vlastitom odgovornošću i čiju točnost Sud nije dužan provjeravati uživaju presumpciju relevantnosti. Odbijanje Suda da odluči o zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio nacionalni sud nije moguće, osim u slučaju kada je očito da zahtijevano tumačenje prava Unije nije vezano uz stvarno stanje ili uz predmet glavnog postupka, kada je problem hipotetske naravi ili kada Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima koji su mu potrebni da bi na postavljena pitanja pružio koristan odgovor (presuda od 30. siječnja 2020., I.G.I., C-394/18, EU:C:2020:56, t. 56. i navedena sudska praksa).

24      U ovom slučaju, kao što to izričito navodi sâma vlada Ujedinjene Kraljevine, odredbe nacionalnog prava o kojima je riječ u glavnom postupku konkretno čine mjere za prenošenje Direktive 2011/96.

25      Usto, kao što to proizlazi iz odluke suda koji je uputio zahtjev, u svrhu rješavanja spora u glavnom postupku sud koji je uputio zahtjev mora utvrditi je li društvo PGB Limited – Gibraltar, kao društvo osnovano u Gibraltaru, obuhvaćeno područjem primjene Direktive 2011/96, kako bi se opravdalo izuzimanje društva GVC, kao njegova društva kćeri, od poreza po odbitku u Bugarskoj u skladu s člankom 5. te direktive.

26      U tim okolnostima nikako se ne može smatrati da tumačenje Direktive 2011/96 koje traži sud koji je uputio zahtjev u ovom slučaju nije u vezi sa stvarnošću ili predmetom spora u glavnom postupku ili da otvara problem hipotetske prirode, s obzirom na to da je to tumačenje nužno u svrhu rješavanja spora.

27      Stoga je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.

 Prethodna pitanja

28      Svojim pitanjima, koja valja razmotriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. točku (a) podtočke i. i iii. Direktive 2011/96, u vezi s njezinim Prilogom I. dijelom A točkom (ab) i dijelom B zadnjom alinejom, tumačiti na način da se pojmovi „trgovačka društva koja su osnovana u skladu s pravom Ujedinjene Kraljevine” i „corporation tax u Ujedinjenoj Kraljevini”, koji se nalaze u tim odredbama, odnose na društva osnovana u Gibraltaru koja ondje podliježu porezu na dobit.

29      Uvodno valja primijetiti da je razdoblje na koje se odnosi spor u glavnom postupku obuhvaćeno kako Direktivom Vijeća 90/435 – kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2006/98/EZ od 20. studenoga 2006. (SL 2006., L 363, str. 129.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 238.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 90/435) – tako i Direktivom 2011/96, kojom je stavljena izvan snage i zamijenjena prva direktiva. Budući da su relevantne odredbe ostale nepromijenjene, u ovom slučaju dovoljno je odgovoriti na pitanja koja su postavljena u pogledu samo onih odredbi Direktive 2011/96 koje su relevantne.

30      Budući da je tijekom razdoblja koje je relevantno za spor u glavnom postupku Gibraltar činio europsko područje za vanjske odnose kojeg je odgovorna država članica, odnosno Ujedinjena Kraljevina, pravo Unije načelno se primjenjivalo na to područje, na temelju članka 355. točke 3. UFEU-a, uz iznimku izuzeća koja su izričito predviđena Aktom o pristupanju iz 1972. (presuda od 23. rujna 2003., Komisija/Ujedinjena Kraljevina, C-30/01, EU:C:2003:489, t. 47.; rješenje od 12. listopada 2017., Fisher, C-192/16, EU:C:2017:762, t. 29. i presuda od 23. siječnja 2018., Buhagiar i dr. C-267/16, EU:C:2018:26, t. 31. i navedena sudska praksa).

31      Kad je riječ o Direktivi 2011/96, valja navesti da je ona donesena na osnovi članka 115. UFEU-a, koji omogućuje Vijeću da donosi direktive za usklađivanje onih zakona ili drugih propisa država članica koji neposredno utječu na uspostavu ili funkcioniranje unutarnjeg tržišta. U skladu s uvodnim izjavama 3. do 6., cilj je te direktive izuzeti dividende i druge podjele dobiti koje plaćaju društva kćeri svojim matičnim društvima od poreza po odbitku te ukloniti dvostruko oporezivanje takvog dohotka na razini matičnog društva, kako bi se olakšalo zajedničko povezivanje društava na razini Unije (vidjeti u tom smislu, kad je riječ o Direktivi 90/435, presudu od 19. prosinca 2019., Brussels Securities, C-389/18, EU:C:2019:1132, t. 35. i 36. i navedenu sudsku praksu).

32      Kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 30. svojeg mišljenja, nesporno je da Direktiva 2011/96 nije obuhvaćena nijednim od izuzeća predviđenih člancima 28. i 29. Akta o pristupanju iz 1972.

33      S obzirom na tu činjenicu, kako bi se znalo mogu li matična društva osnovana u Gibraltaru koja ondje podliježu porezu na dobit tražiti izuzeće od poreza po odbitku na dobit koju su raspodijelila njihova društva kćeri sa sjedištem u državama članicama – predviđeno člankom 5. Direktive 2011/96 – valja uzeti u obzir odredbe te direktive koje određuju njezino materijalno područje primjene, odnosno kumulativne uvjete predviđene člankom 2. točkom (a) Direktive 2011/96, u vezi s njezinim Prilogom I. dijelom A točkom (ab) i dijelom B zadnjom alinejom.

34      U tom pogledu, kao prvo, valja podsjetiti na to da, kao što je to već utvrđeno u točki 29. ove presude, te odredbe imaju doseg koji je u bitnome istovjetan onomu Direktive 90/435, s obzirom na to da je sudska praksa Suda koja se odnosi na drugu od tih dviju direktiva također primjenjiva na prvu od njih (rješenje od 14. lipnja 2018., GS, C-440/17, neobjavljeno, EU:C:2018:437, t. 30.). Međutim, Sud je presudio da cilj Direktive 90/435 nije uvođenje sustava koji je zajednički svim društvima u državama članicama ni svim vrstama udjela (presude od 22. prosinca 2008., Les Vergers du Vieux Tauves, C-48/07, EU:C:2008:758, t. 49. i od 1. listopada 2009., Gaz de France – Berliner Investissement, C-247/08, EU:C:2009:600, t. 36.).

35      Kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 36. svojeg mišljenja, iz toga proizlazi da je, zbog razloga pravne sigurnosti, svaka mogućnost proširenja područja primjene Direktive 2011/96 prema analogiji na društva koja nisu navedena u njezinu Prilogu I. dijelu A isključena, s obzirom na to da je materijalno područje primjene navedene direktive određeno taksativnim popisom društava.

36      Kao drugo, valja naglasiti da iz teksta članka 2. točke (a) Direktive 2011/96, u vezi s njezinim Prilogom I. dijelom A točkom (ab) i dijelom B zadnjom alinejom, proizlazi da se, kad je riječ o Ujedinjenoj Kraljevini, Direktiva 2011/96 primjenjuje samo na „trgovačka društva osnovana u skladu s pravom Ujedinjene Kraljevine” koja podliježu „corporation taxu u Ujedinjenoj Kraljevini”.

37      Te odredbe sadržavaju izričito upućivanje na pravo Ujedinjene Kraljevine. Stoga ih treba tumačiti u skladu s nacionalnim pravom koje je određeno kao primjenjivo (vidjeti u tom smislu presudu od 22. siječnja 2012., Bank Handlowy i Adamiak, C-116/11, EU:C:2012:739, t. 50.).

38      Međutim, valja navesti da je u svojim pisanim očitovanjima vlada Ujedinjene Kraljevine navela da, na temelju nacionalnog prava te države članice, društva osnovana u skladu s njezinim nacionalnim pravom mogu uključivati samo društva za koja se smatra da su osnovana u Ujedinjenoj Kraljevini, pri čemu ta društva u svakom slučaju ne podrazumijevaju društva osnovana u Gibraltaru, što druge stranke u postupku pred Sudom nisu formalno osporavale.

39      Ta je vlada usto navela – a da takvo pojašnjenje nije dovedeno u pitanje – da, u skladu s unutarnjim pravom Ujedinjene Kraljevine, porez naplaćen u Gibraltaru nije „corporation tax u Ujedinjenoj Kraljevini”.

40      S obzirom na spis podnesen Sudu, iz toga slijedi da društva osnovana u Gibraltaru ne ispunjavaju uvjet primjenjivosti predviđen člankom 2. točkom (a) podtočkom i. Direktive 2011/96, u vezi s njezinim Prilogom I. dijelom A točkom (ab), te da gibraltarski porezni sustav ne ispunjava uvjet primjenjivosti predviđen člankom 2. točkom (a) podtočkom iii. navedene direktive, u vezi s njezinim Prilogom I. dijelom B zadnjom alinejom.

41      Prethodna razmatranja ne utječu na obvezu da se na datum nastanka činjenica u glavnom postupku poštuju članci 49. i 63. UFEU-a i da se eventualno provjeri čini li oporezivanje dobiti koju je bugarsko društvo kći raspodijelilo svojem matičnom društvu sa sjedištem u Gibraltaru ograničenje s obzirom na pravo poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala, koja uživaju društva osnovana u Gibraltaru (rješenje od 12. listopada 2017., Fisher, C-192/16, EU:C:2017:762, t. 26. i 27.), te, u slučaju potvrdnog odgovora, je li takvo ograničenje opravdano.

42      S obzirom na prethodno navedeno, na postavljena pitanja valja odgovoriti da članak 2. točku (a) podtočke i. i iii. Direktive 2011/96, u vezi s njezinim Prilogom I. dijelom A točkom (ab) i dijelom B zadnjom alinejom, treba tumačiti na način da se pojmovi „trgovačka društva koja su osnovana u skladu s pravom Ujedinjene Kraljevine” i „corporation tax u Ujedinjenoj Kraljevini”, koji se nalaze u tim odredbama, ne odnose na društva koja su osnovana u Gibraltaru i koja ondje podliježu porezu na dobit.

 Troškovi

43      Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Članak 2. točku (a) podtočke i. i iii. Direktive Vijeća 2011/96/EU od 30. studenoga 2011. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica, u vezi s njezinim Prilogom I. dijelom A točkom (ab) i dijelom B zadnjom alinejom, treba tumačiti na način da se pojmovi „trgovačka društva koja su osnovana u skladu s pravom Ujedinjene Kraljevine” i „corporation tax u Ujedinjenoj Kraljevini”, koji se nalaze u tim odredbama, ne odnose na društva koja su osnovana u Gibraltaru i koja ondje podliježu porezu na dobit.

Potpisi

*      Jezik postupka: bugarski